Duhovnost

Svi pričaju o odlasku sa svijeta, ali ja o susretu sa Bogom.

Religioznost je kada vjerujemo u tuđe iskustvo.   Duhovnost je kada imamo lično iskustvo.

Ima nešto veoma značajno u tome da vidiš ljepotu drugog bića. Kao što je Nelson Mendela rekao: „Vidjeti dobro u nekome nikada ne povređuje. Često, takvi ljudi se bolje ponašaju”. Tako, vidjeti dobrotu je činiti ono što je Ajnštajn nazivao: “Širenje kruga ljubavi”. Dobrim željama i pokazivanjem ljubavi, gledajući u izvornu nevinost, dostojnost i ljepotu drugoga, čovjek dolazi u dodir sa tom “tajnom ljepotom”, izvornom nevinošću u sebi samome. U kontemplaciji, sjetite se nekog dana u kome ste osjećali puno ljubavi. Možda ste tada bili zaljubljeni u nekoga, da li se sjećate? Ili ste osjećali ljubav prema životu ili svijetu? I čak i kad vas ja podsjećam na nešto i vi kontemplirate o tome, osjetite u svom tijelu i duhu šta znači biti u tom prostoru ljubavi. I znajte da je to moguće! Da vam je to na raspolaganju i dostupno. I to vam nije dostupno samo kada se osjećate dobro, već je zadivljujuće da je to takođe moguće i u teškim vremenima.

R eligija ne podnosi duhovnost. Ne može to podnijeti. Jer duhovnost vas može dovesti do drugačijeg zaključka od određene religije – a to nijedna poznata religija ne može tolerisati. Religija vas podstiče da istražujete misli drugih i prihvatate ih kao vlastite. Duhovnost vas poziva da odbacite tuđe misli i osmislite vlastite.

  Imam selektivnu memoriju. Ne pamtim loše trenutke. Ni loše ljude. Ne bavim se rekla-kazala. Ni kako se ko oblači. Ja živim najbolje što znam, svoj život. Ne tuđi. Imam svoj svijet. Satkan od lijepih riječi. I ljubavi.

Tvoja duša traži svoj put i tamo gdje je uskraćena, gdje na njenu štetu postižeš uspjehe, ne cvjeta tvoja sreća. Jer sreću može da pronađe samo duša, ne razum, stomak, glava ili novčanik.   Ne može se o tome dugo misliti i govoriti riječi, jer zvuči kao da su sve te misli odavno stvorene i izgovorene. Davno je rečeno i pripada malom broju ljudskih riječi koje su bezvremene i vječito nove: „Šta ti može pomoći ako čitav svijet osvojiš, a duši svojoj naudiš?!"

Svrha veze nije imati drugoga koji bi te mogao upotpuniti, već imati drugoga s kojim možeš podijeliti svoju potpunost.

Ponekad je imati razumijevanja važnije nego biti u pravu. Ponekad nam ne treba govor blistavog uma, nego slušanje strpljivog srca. Ne oštro oko koje uvijek vidi greške, nego otvorene ruke koje prihvataju. Ne prst koji upire u greške, nego nježna ruka koja vodi.

Kada sebe nazivaš Indijcem, Hrišćaninim, Muslimanom, Evropljaninom, ili bili čime – na taj način rađaš nasilje. Vidiš li zašto? Zato što se takvim podjelama odvajaš od ostatka čovječanstva. Kada se odvajamo nacionalnošću, vjerom ili tradicijom, to rađa nasilje. Zato čovjek koji pokušava razumjeti nasilje ne pripada niti jednoj državi, niti jednoj religiji, niti jednoj političkoj stranci, niti jednom sistemu, već samo čovječanstvu.

Misli su preteče akcije. Ako želiš unaprijediti svoje postupke - pročisti svoje misli. Priroda stvari oko tebe je onakva kakvom je zamišljaš. Tvoj život je rezultat tvojih misli i načina razmišljanja. Misli su cigle kojima si izgradio sopstvenu zgradu ličnosti. Misli odredjuju budućnost. Svijet oko tebe je samo refleksija tvog razmišljanja. Ti si pogodjen različitim stvarima samo u saglasnosti tvoje lične ideje o njima. Um vidi vrijednost samo u stvarima kojim intenzivno vjeruje. I ako svi mi vidimo iste stvari, svaki im pridajemo različite vrijednosti u odnosu na ideje koje imamo o njima. Ne postoji ništa što se ne može postići kada se tvoje misli usmjerene u pravom smjeru.