Duhovnost

"Mnoge kulture (uključujući i današnju zapadnu) imale su pojedince koji su tvrdili da su ranije živjeli i da o tome imaju neka sjećanja. Neki kažu da je ideja reinkarnacije podobna i odgovara podneblju i kulturi u kojoj je nastala, misleći pri tome na Aziju. Ali, zapravo, svuda je nalazimo, većinom samoniklu. Kod primitivnih naroda u Australiji, Aziji, Africi, Sjevernoj Americi, a i kod razvijenih kultura, u Grčkoj, na Srednjem Istoku, u Indiji, Kini... Sigurno je da Evropa nije o tome učila na indijskim izvorima, dovoljno je bilo čitati Pitagoru, Empedokla, Platona, gnostike ili Origena. Pojedine istraživače je fasciniralo upravo to što se ideja reinkarnacije javlja skoro u svim kulturama starog vijeka. Tako, na primjer, Vesna Krmpotić istražuje egipatsko shvatanje zagrobnog života sa namjerom da pokaže jedinstvenost shvatanja smrti i zagrobnog života u starim kulturama, od 'himalajskog gorja do misirske ravnice'. Ona ističe da su sve velike stare civilizacije...

U Bibliji čitamo: „Jer na sliku Božju stvoren je Čovjek.“ (Postanak 9:6) Bog je Duh; i čovjek je, u svojoj suštini, takođe Duh. To je temeljno značenje ove tvrdnje iz Biblije, no ima još mnogo drugih istinitih tumačenja.     Cijelo ljudsko tijelo, njegova svjesnost i kretanja u njemu, mikroskopski je prikaz Boga. U svjesnosti se nalaze sveznanje i sveprisutnost. Odmah možete zamisliti da ste na Sjevernjači ili na Marsu. U mislima ne postoji ponor između vas i bilo čega. Stoga se, zbog svjesnosti koju čovjek posjeduje, može reći da je stvoren na sliku Božju. Svijest je svjesna same sebe; ona se intuitivno osjeća. Bog je, kroz Svoju kosmičku svijest, svjestan Sebe u svakom atomu kreacije. Čovjek, isto tako, ima urođenu snagu kosmičke svjesnosti, mada je tek rijetki pojedinci razviju. Čovjek ima i volju, pomoću koje može, poput Kreatora, trenutno stvarati svjetove; no, tek manjina razvija tu moć koja se nalazi u njima. Sve osobine koje ima Bog – svjesnost, razum, volju...

Život će trajati onoliko dugo koliko nam je potrebno da ostvarimo sve što smo trebali. Ne znači da ćemo moći učiniti sve što smo htjeli, ali će nam biti dato sve što smo trebali naučiti u ovom životu. To je svrha života. Važno je ono što smo naučili, koliko smo mudrosti razvili kroz svoje djelovanje, a ne stvari koje smo sakupili, nagrade osvojili, količinu novca zaradili itd.   Važno je koliko smo napredovali u svjesnosti i naučili o sebi. Svi smo dobili na raspolaganje određenu količinu vremena. Što činimo s njom oblikuje naš karakter. Nekima je za učenje potreban dug život. Drugi postignu ono što trebaju u kratkom vremenu. Ako smo došli ovdje kako bismo prihvatili fizička tijela, logično je da ćemo isto tako napustiti fizičku dimenziju i vratiti se otkuda smo došli. To je mjerodavno znanje, posebno drevnih tekstova Istoka. “Onaj ko se rodio sigurno će umrijeti, jer je smrt rođena s tijelom. Možemo umrijeti danas ili za stotinu godina, ali smrt je neminovna za svako živ...

Glad za ljubavlju je mnogo teže ukloniti nego glad za hljebom. Nemojmo biti zadovoljni samo davanjem novca. Novac nije dovoljan, novac im se može dati, ali njima treba vaše srce da ih voli. Tako, pronosite ljubav kuda god da idete. Čak i bogati su gladni ljubavi, da se brine o njima, da budu željeni, da imaju nekoga koga će zvati svojim. Širite ljubav kuda god da idete. Neka vam niko ne dođe, a da nije otišao srećniji. Dajte vaše ruke da služe, a vaša srca da vole. Ne može svako od nas da čini velike stvari. Ali možemo da radimo male stvari sa velikom ljubavlju. Smiješite se jedni drugima; smiješi se svojoj ženi, smiješi se svom mužu, smiješi se svojoj djeci, smiješite se jedni drugima - bez obzira ko je to - i to će vam pomoći da rastete u većoj ljubavi za druge.   

Hramovi i crkve su postali društveni centri. Izgubili su svoju prvobitnu svrhu, zato što umove ljudi više privlače svjetovne stvari nego molitva. Usne ponavljaju molitvu mehanički kao neki fonografski zapis, ali um luta po drugim mjestima.   Ljudi  puno pričaju o spoznaji Boga i duhovnosti, ali ne shvataju koliko  puno moraju da plate za to ličnim naporom.   Ti možeš da postaneš olimpijski šampion i dobiješ sve zlatne medalje. Možeš da dobiješ Nobelovu nagradu. Možeš čak da postaneš državnik, predsjednik ili multimilioner. Sve to nije ništa. Svako može to da uradi i ljudi to lako čine.  Stvarno postignuće je uraditi ono što  obična osoba nije u stanju. Postizanje najvišeg cilja zahtijeva izuzetnu osobu. Ako nijeste voljni da uložite najveći napor, nemojte ni razmišljati o najvišem cilju. Razmišljajte o nekom malom dostignuću: "U redu, ja želim da dobijem medalju". Ili: "Želim da postanem slavan". Ili : "Želim da postanem bo...

Šta je najveća poruka koju je Isus učio svakoga? Bezuslovna ljubav. Ništa drugo. Ništa vam drugo nije potrebno. Ako funkcionišete s ravni bezuslovne ljubavi, nema diskriminacije. Onda se svi vaši problemi rastvaraju i nestaju. Čak i ako vas neko udari, ok, izrazio je svoj karakter, ja ću izraziti svoj. Bez ega. Neko me je pitao u Dubaiju: „Ljudi me nerviraju u kancelariji, hoću da se osvetim“ a ja sam ga pitao: „Vidiš li onog čovjeka kako ide go ulicom?“ „Vidim“. „Što i ti tako ne uradiš?“ „Ne, ne, ne“ „Zašto? I ti možeš isto da uradiš“. „Moj standard mi to ne dozvoljava.“ „Onda se drži svog standarda i u kancelariji“. Drugi ljudi će se promijeniti. Kada se borite, oni uzvraćaju udarac. Ako postojite u ljubavi i izražavate ljubav, oni će prije ili kasnije morati da vam uzvrate ljubavlju. Strpljenje i Ljubav. Nema moćnijeg oružja od ljubavi. Isus se mogao spasiti s krsta. Znate li šta je krst? To je precrtavanje vašeg ega. Kada precrtate svoj ego, šta još imate? LJUBAV...

"Sanjaj za mene, hoćeš li", reče dječak djevojčici. Sjedili su na vrhu vala i doručkovali. Sve oko njih je djelovalo zauvijek njihovo. " A kako se to radi da se sanja za nekoga?" " Za mene se to radi ovako: mora se zaboraviti gdje sam ja", reče dječak. "Kao u igri skrivača. Ja ću se tako dobro sakriti da ćeš ti pomisliti da me nema. Onda ćeš gledati svakojake slike za mene, a bez mene. " " Ali - naći ću te? " Takva će biti moja skrivačica da ćeš se ti sjetiti cijelog svijeta, a mene ćeš zaboraviti. Gledat ćeš sav svijet a mene nećeš vidjeti. To se zove san - ono nešto nestvarno kao morska magla." "Ah, to ne mogu", žalostivo će djevojčica. " Previše tražiš.To je jedino što ti ne mogu učiniti." "Usudi se! Pa to je samo igra!" "Ne mogu se usuditi. Ne mogu te zaboraviti. Ne mogu te ne vidjeti." "Ali ako te molim? Jer ja bih htio malo sanjati .Gledati kako izgleda sunce, mjesec i...