Duhovnost

Mantra je riječ ili rečenica s vrlo visokom i snažnom duhovnom vibracijom. Mantre su svete riječi ispunjene pozitivnom energijom, koje su duhovni učitelji dugo vremena upotrebljavali u svojim meditacijama prije nego su ih dali svojim učenicima. Kao što je već rečeno, mantra je niz riječi koja u suštini oblikuje pozitivnu vibraciju. Mantra vas vodi bez obzira u kom svijetu boravite. Kako se to događa? Pa, u ovom kosmosu najjača sila je vibracija, zvuk. I sve što u univerzumu postoji u najsuptilnijoj svojoj osnovi jeste vibracija. Sve te vibracije imaju različita svojstva. Neke među njima na živa bića imaju negativno, neke pozitivno djejstvo, a najveći broj uopšte ne možemo da osjetimo. U osnovi svojoj i mantre su vibracije. One mantre u kojima je sadržano ime Boga mogu da preobraze svojom vibracijom cijelo unutrašnje biće onoga ko takvu mantru koristi. Riječ znači zvuk, zvuk stvara vibraciju, a vibracija je sila — sveprožimajuća i stvaralačka sila koja proizvodi pokret i ...

Otkako se misli piše i na ovom svijetu neprestano se tvrdi i ponavlja kako je ,,od svih zala na zemlji najgore zlo čovjek", i kako je "čovjek čovjeku vuk". I sam sam često tako pisao; dijelom na osnovu iskustva, dijelom što sam osjećao potrebu da to ponavljam za drugima. Ali s godinama, moj se pogled zaustavlja na drugoj, protivnoj strani medalje. I ja ne mogu da se načudim i nadivim šta sve može čovjek značiti čovjeku; od kakve pomoći i utjehe može biti jedan drugom, koliko radosti pružiti i primiti... Ne gubim ja iz vida ni onu prvu, protivnu, stranu medalje, ali sve mi je češće pred očima činjenica: da samo kroz drugog čovjeka možemo potpuno osjetiti ljepotu i veličinu života koji nam je dan. To me ispunjava nekim zanosnim vjerovanjem. 

Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od Tvoje volje sve zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna. Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor. Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja. I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan Tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo.

Kad čovjek koji je predodređen za duhovni život i već posvećen u njega, pređe u protivni tabor, u svijet isključivo spoljnjeg i materijalnog života, to je za duhovni svijet ogroman poremećaj, otprilike kao što su velike geološke kataklizme za zemlju. To je velika šteta za oba svijeta i najcrnja propast za čovjeka samog. Ali najgore što ga čeka u tom novom životu, u kom je svaki sat jedan sasvim zaseban pakao, to je ovo: Takav čovjek unese u nestalni i besmisleni spoljni život sva mjerila i svu logiku duhovnog života i poretka. I tu nije teško zamisliti paklenu disharmoniju takvog života. Čovjek lebdi i gine na mukama, kao između dva ispolinska žrvnja, između onoga što više nije i onoga što ne može i ne treba da postane.