Duhovnost

Stajao je kraj mora, pružao ruke i obožavao zvijezdu, sanjao je o njoj i ka njoj upravljao svoje misli. Ali je znao, ili je mislio da zna, da čovjek ne može da zagrli zvijezdu. Smatrao je svojom sudbinom to što voli zvijezdu bez nade u ispunjenje, i na toj misli sazdao cijeli jedan životni spjev o odricanju i nijemoj, vijernoj patnji koju bi trebalo popraviti i pročistiti. Ali, svi su mu snovi bili okrenuti zvijezdi. Jednom je opet stajao noću kraj mora, na visokoj hridi, i gledao ka zvijezdi i izgarao od ljubavi prema njoj. I, u trenutku najveće čežnje, skočio je i bacio se u prazninu, prema zvijezdi. Još u trenutku skakanja, pomislio je munjevito: "Pa, to je nemoguće!" I, pao je dolje na obalu i smrskao se. Nije znao da voli. Da je u onom trenutku kada je skočio imao duševne snage da čvrsto i pouzdano vjeruje u ispunjenje, poletio bi visoko i spojio se sa zvijezdom.

Svako pitanje izokrenuta je projekcija odgovora koji u sebi nosimo. Svaka tajna, s čijim se odgonetanjem mučimo, samo je fotografski izokrenuta projekcija neke naše unutrašnje istine.

U poslednje vrijeme se od pjesnika očekuje - a neki mladi pjesnici na to pristaju - da odbace upravo ono što ih čini pjesnicima: dušu koja umije da se uzbudi, sposobnost da se zaljube, da vole i izgaraju, da sebe poklanjaju i žive u svijetu emocija, da dožive neslućena i natprirodna iskustva: treba da omrznu ono što je najvrjednije u njima, baš toga treba da se stide i da se brane od svega što može da se nazove "sentimentalnim". Pa, dobro, nek im bude, ali ja na to ne pristajem, meni su moja osjećanja draža od svih cinizama ovoga svijeta... Ne odbacujem i ne mrzim sentimente ni sentimentalnost, naprotiv, pitam se: od čega živimo, gdje spoznajemo život ako ne u našim osjećajima? Šta će mi pun novčanik, solidan račun u banci, lijepo ispeglano odijelo, jedna lijepa djevojka, ako ništa ne osjećam, ako moju dušu ništa ne pokreće?... Osjećajnost, nježnost i duša koja lako vibrira, to je ono čime sam ja obdaren i na tome treba da zasnujem svoj život. Da sam računao na snagu s...

Što duže živim, sve više uviđam koliko je stav bitan u životu. Stav je za mene važniji od činjenica. Važniji je od prošlosti, zatim od obrazovanja, novca, prilika, neuspeha, talenta ili veština. On čini kompaniju... crkvu... dom. Izuzetna je stvar to što imamo svakodnevnu priliku da izaberemo stav za taj dan. Ne možemo promijeniti ono što je neizbježno. Jedino što možemo da uradimo je da radimo ono što možemo. Da igramo na jedinoj žici koju imamo, a to smo mi sami. Ubijeđen sam da život čini 10% onoga što mi se dešava i 90% onoga kako na to reagujem. A to je slučaj i sa vama... odgovorni smo za svoje stavove.