Duhovnost

Da biste se promijenili važna je spremnost prihvatiti odgovornost za sve ono što radite u svom životu: bijes ili radost, dobro ili loše, raj ili pakao. Kada shvatite da ste vi uzrok onoga što vam se događa, tada je ta odgovornost osviještena i prihvaćena – misli se počinju mijenjati. Budite otvoreni za nove mogućnosti! Evo jedne poznate priče: Jedan čovjek je putovao i iznenada dospio u raj. U Indiji, koncept raja je često povezan s drvetom ispunjenja želja. Kad se sjedne ispod tog drveta, svaka želja se trenutno ostvaruje. Nema kašnjenja, nema vremenskog razmaka između želje i ostvarivanja željenog. Čovjek je bio umoran i legao je spavati ispod takvog drveta. Kada se probudio, osjetio je veliku glad i pomislio:   – Gladan sam. Kad bi odnekud došlo malo hrane. I odmah, niotkuda, pojavila se hrana. Kroz zrak je letjela vrlo ukusna hrana. On je bio toliko gladan da nije ni mislio odakle je došla (kada ste gladni, vi ne razmišljate). Odmah je počeo jesti, a h...

I zauvijek sam ostao gladan ljubavi i pažnje: niko me u životu nije mogao iznenaditi grubošću i uvijek sam je očekivao, a svako me mogao pridobiti pa i prevariti pitomošću, nježnošću, prijateljstvom, pa i kad bih se prevario, opet sam uvijek bio spreman da naletim na isti mamac.

Takav je „naš čovjek“, onaj pravi. Ne misli mnogo ni istrajno. Ali čim uspije da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga, ne da tu misao razrađuje, provjerava i upoređuje kritički sa onim što drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinu tačnu i jedinu pravu, a odmah zatim da između nje i svake tuđe misli iskopa što dublji rov prezira, mržnje i borbe do istrage. U toj borbi oni ponekad pokazuju ljudoždersku revnost na riječi i djelu. Sreća je što u nas ima dosta i takvih ljudi koji su drukčiji i koji nijesu pravi „naši ljudi“.

Neću da učim čovjeka koji sam ne želi da uči, i neću objašnjavati onom koji sam ne pokušava da sebi razjasni stvari". Konfučije Da bi na plastičan način predstavili svoje shvatanje riječi bogat, duhovni učitelji svojim sljedbenicima često pričaju priču o slugi Rubenu. Već prilično star, siromašan, ali veoma pobožan, skroman, plemenitog karaktera, Ruben je služio kod najimućnijeg čovjeka u cijelom okrugu. Nevidljiv a uvijek kad je to nekome bilo potrebno prisutan, brinuo se o članovima porodice, o ogromnom imanju, a sa svim gospodarevim životinjama bio je, kako se to obično kaže, u duboko prijateljskom odnosu. Često se dešavalo da Ruben, hraneći ih i timareći, ostane i zaspi pored njih u štali. Jedne takve noći u snu mu je došao anđeo i saopštio mu da će sjutra u zoru da umre najbogatiji čovjek u gradu! Ruben se probudio, žurno spremio i pohitao prema gospodarevoj kući, kako bi ga obavijestio o poruci koju je u snu dobio. Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je na...