Duhovnost

Samo se moliti nije duhovnost. Duhovnost znači i aktivno brinuti o ovoj prelijepoj životnoj planeti. Nikada ne misli i nikada ne reci "Nije me briga". Treba da brinemo o svakoj relaciji u ovom svijetu. To može biti u vezi sa tvojom kućom, rijekom,..., tvojim prijateljima, drugim ljudima i životinjama. Tako, ne postoji nikakva tehnika za duhovnost. Da, postoji za održavanje tijela zdravim, da bi mogli svoju pranu da vodite u određenom pravcu, prema sahasrara čakri, da kontrolišete elemente, za to naravno postoje tehnike. Ali, duhovnost je nešto drugo. Ona zahtijeva samopredavanje. Znači, nema sebičnosti, nema egoa. Seva bav. To je duhovnost. Uvijek budi spreman da pomogneš bilo kome, budi spreman da pomažeš. Ne možeš da pomažeš ako unutra nemaš samilost, ljubav, saosjećajnost, sposobnost da budeš jedno sa nekim.

Naša individualna svijest je dio kosmičke kolektivne svijesti, jer smo mi djelić tog kvantnog holograma. Otuda mi u sebi možemo nositi kompletnu informaciju o Univerzumu kao cjelini, što i tvrde mistici svih tradicija. Mi, ovako sićušna bića, ne bismo imali nikakvu šansu da spoznamo tako duboke tajne prirode i univerzuma, kada ne bismo imali neprekidni kontakt sa tom bazom podataka, kada ne bismo bili dio tog kvantnog holograma, koji nam omogućava da pristupamo informacijama koje postoje na nivou kolektivne svijesti univerzuma gdje je sve zapisano. Sva pitanja i odgovori su tu. Kada se jako udubimo u rješavanje nekog problema, mi praktično stupamo u kontakt sa tim mentalnim adresama na nivou kolektivne svijesti univerzuma odakle dobijamo informacije. To je ipak kod najvećeg broja ljudi nesvjestan proces.

Nije uopšte važno gdje čovjek živi i kada živi, ako nastoji da se sa svojim životom, sa samim sobom što bolje upozna, da svoju svrhu, svoj smisao spozna, što prije i što dublje.