Duhovnost

Aistotel je učio da u vasioni postoji nepokretna entelehija koja sve pokreće i misao je njen glavni atribut. Isto tako, ja sam uvjeren da je cio kosmos objedinjen kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas vječno privlači, ja osjećam njegovu moć i vrijednosti koje ono emituje cijeloj vasioni i time je održava u skladu. Ja nijesam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVJETLOST, a kada pokušavam da ga shvatim duhovno onda je to LJEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu vjeru osjeća se snažan, rad mu čini radost, jer se i sam osjeća jednim tonom u sveopštoj harmoniji. * * * Kаd god je neko od meni bliskih i drаgih ljudi bio povrijeđen, jа sаm osjećаo fizičku bol. To je zаto što su nаšа tijelа od slične grаđe, а duše vezаne nerаskidivim nitimа. Neshvаtljivа tugа kojа nаs ponekаd obuzme, znаči dа je negdje, nа ...

  - Svi smo mi prevalili dug put dok nijesmo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prethodnog, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući gdje hrlimo, ne misleći na sjutra. Znaš li koliko smo života proživjeli dok nijesmo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Hiljadu života, deset hiljada! Pa još stotinu života dok nijesmo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nijesmo nauĉili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo nauĉili u ovom. Ne nauĉiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograniĉenja i iste poteškoće koje treba savladati. - Šta će biti poslije ovoga? Gdje idemo? Zar nebo uopšte postoji? – Ne, Džonatane, ne postoji. Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo.