Duhovnost

Ljudi traže mjesta u selu, na moru, u brdima, da bi se u njih povukli. S druge strane, moguće je da se čovjek, ako samo hoće, u svako doba povuče u samoga sebe. Nema mjesta koje čovjeku pruža veći mir i spokojstvo nego što je to njegova duša, naročito ako je ona takva da, čim se u nju povuče, odmah naiđe na savršeni mir. A kad kažem "mir", mislim samo na savršeni sklad. Zato neka ti uvijek sklonište bude tu, i u njemu se obnavljaj.

Što je to ljubav? Je li ruži moguće reći: "Ponudiću svoj miris dobrim ljudima i uskratiću ga zlima"? Ili, možeš li zamisliti svjetiljku koja uskraćuje svoje zrake zlim ljudima koji bi htjeli hodati u njezinoj svjetlosti? Može to učiniti jedino ako prestane biti svjetiljkom. Promatraj kako drvo bespomoćno i nepristrasno daje svoju hladovinu svima, dobrima i zlima, starima i mladima, visokima i niskima, životinjama i ljudima i svakom drugom živom biću, čak i onome koje ga želi posjeći. Zamisli se u čuđenju nad čistom dobrotom ruže, svjetiljke, drveta, jer u njima možeš naći sliku onoga što je ljubav. Kao i drvo, ruža i svjetiljka, ljubav daje i ne traži ništa zauzvrat. Svjetlost, miris i hladovina ne proizvode se kada neko priđe niti prestaje kada nikoga nema u blizini. Dakle, one nijesu svjesne nikakve zasluge, ili toga da čine neko dobro... Ljubav je nepristrasna, besplatna, nesebična i slobodna.

Platon u “Gozbi” priča da nekad, davno, Eros nije postojao, da su prvi ljudi bili kompletni, cjeloviti, spojeni u istom muško-ženskom rodu, koji je tada bio jedno i po imenu i po liku, a sastavljen od oba roda, i muškog i ženskog. Ta jedinstvena bića bila su skladna, kompletna, snažna i prkosna; imala su četiri ruke, četiri noge i glavu sa dva lica okrenuta jedno od drugog na suprotnu stranu. Sama sebi dovoljna, cjelovita, odlikovala su se strašnom snagom, imala krupne misli, šta više: udarala su i na bogove. Kako se nijesu mogli odbraniti od tih opasnih dvostrukih ljudskih bića, poslije savjetovanja Div i ostali bogovi odlučiše da svako od tih bića rasijeku na dva dijela da bi bila slabija, a za bogove korisnija, jer će im se broj umnožiti. Zatim narediše Apolonu da im lice okrene ka rasječenom dijelu, kako bi, posmatrajući svoj odvojeni dio, bili smjerniji. Pošto jedinstvena priroda ljudska bješe rasječena na dvije polovine, svaka polovina čeznula je za drugom svojom p...