Duhovnost

Religioznost je kada vjerujemo u tuđe iskustvo.   Duhovnost je kada imamo lično iskustvo.

Ima nešto veoma značajno u tome da vidiš ljepotu drugog bića. Kao što je Nelson Mendela rekao: „Vidjeti dobro u nekome nikada ne povređuje. Često, takvi ljudi se bolje ponašaju”. Tako, vidjeti dobrotu je činiti ono što je Ajnštajn nazivao: “Širenje kruga ljubavi”. Dobrim željama i pokazivanjem ljubavi, gledajući u izvornu nevinost, dostojnost i ljepotu drugoga, čovjek dolazi u dodir sa tom “tajnom ljepotom”, izvornom nevinošću u sebi samome. U kontemplaciji, sjetite se nekog dana u kome ste osjećali puno ljubavi. Možda ste tada bili zaljubljeni u nekoga, da li se sjećate? Ili ste osjećali ljubav prema životu ili svijetu? I čak i kad vas ja podsjećam na nešto i vi kontemplirate o tome, osjetite u svom tijelu i duhu šta znači biti u tom prostoru ljubavi. I znajte da je to moguće! Da vam je to na raspolaganju i dostupno. I to vam nije dostupno samo kada se osjećate dobro, već je zadivljujuće da je to takođe moguće i u teškim vremenima.

R eligija ne podnosi duhovnost. Ne može to podnijeti. Jer duhovnost vas može dovesti do drugačijeg zaključka od određene religije – a to nijedna poznata religija ne može tolerisati. Religija vas podstiče da istražujete misli drugih i prihvatate ih kao vlastite. Duhovnost vas poziva da odbacite tuđe misli i osmislite vlastite.