Duhovnost

Pošto je govor toliko važan u našem životu i pošto naše riječi imaju toliki uticaj, neophodno je da učenje “vještine prave komunikacije” bude važan dio našeg vježbanja u Dhammi ili istini. Buda je na ovu važnost ukazao kada je ispravan govor uključio u svoj plemeniti osmostruki put ka probuđenju. Iako se u kanonskim tekstovima ispravan govor naširoko analizira, on se ipak svodi na dva glavna principa: Je li govor istinit? Je li koristan? Pridržavanje ovih principa u našem vježbanju povećava našu senzitivnost. Postajemo osjetljivi na suptilnosti istine i laži. Ima li situacija kada zamagljujemo istinu ili je preuveličavamo na neki način? I ima li situacija u kojima su naše riječi možda istinite, ali nije pravi trenutak, mjesto ili okolnosti da one budu i od koristi?

Pravila moralnog ponašanja su izuzetno moćna. Na primjer, izbjegavanje da u bilo kojim okolnostima kažemo ono što nije istina, samo to već može predstavljati čitavu i zaokruženu praksu. U pogledu drugih bića, to znači da ne predstavljamo lažno bilo šta, da smo potpuno sabrani i svjesni onoga što govorimo i da to predstavlja direktan i jasan odraz istine kako je mi vidimo... Ako ovo pravilo još više produbimo, ako pravilo istinitosti  praktikujemo i u odnosu na sebe same, tada ne zavaravamo sebe, ne pokušavamo da na stvari gledamo drugačije nego kakve one zaista jesu, posvećujemo im svoju punu pažnju i sabranost. Već samo to jedno pravilo postaje čitavo   zaokruženo  praktikovanje zapravo svih religija. Onog trenutka kad postanemo potpuno iskreni, automatski se rađa mudrost nesebičnosti. Volimo na prirodan način, jer ne pokušavamo više da dobijemo ili budemo nešto drugo od onoga što je već istina.