IZ “BHAGAVAD GITE"
Prolazna su tijela ova, al' je duša njina vječna, nerazorna, neizmjerna. Nit' se rađa, nit' umire ikada; nit' nestaje, nit' će trajat' prestati. Nestvorena, vječna, stalna, iskonska, ne propada kad se tijelo uništi. K'o što čovjek ruho staro odbaci, pa navlači drugo, novo, na sebe, tako duša tijela trošna napušta, pa uzima druga, koja nova su. Nju oružje ne posiječe, nit plamena žar sažeže, niti voda nju ovlaži, niti vjetra dah sasuši. Neranjiva, nespaljiva, vlazi, suši nepodložna, sveprisutna, vječna, ista, postojana, nepokretna. Neispoljenom je zovu, nepojmljivom, nemjenjivom. Rođenima smrt sljeduje, umrlima da se rode: neizbježno to je svakom.