Duhovnost

Go došao na ovaj svijet, go otišao sa ovoga svijeta. Nije ga privlačila odaja od zlata, vjerovao je da je bogatstvo ovoga svijeta samo ludost u očima gospodara neba. Ne vrti se oko novca, slave i moći, već oko sebe, kao jedinog sunca, odakle dolazi nova svjetlost sebi u susret: novac, slava i moć su za tren, a nada za cio život. Nema ništa, jer isposnička savjest ne trpi nikakvo breme koje bi je savijalo. Go i bos navješta zajedničko proljeće: njegova nesebičnost bila je stalni prijekor pohlepi bogatih, i zato ga raspeše. On, koji cijelog života nije dirnuo novac, biva ne samo izdan, nego i prodan. Kao janje vođen na klanje, na rastanku sve oprosti. Krvave mrlje sa njegovog tijela i danas majke Tereze brišu svojim suzama. Sa smrću njegovom umre jedna svetinja, čije toplo srce primi hladni grob, da se zemlja malčice zagrije. Ostala je uspomena o njemu duga jednu vječnost. Umre za sve, kako svi ne bi umrli za njega: jedan nevin iskupi sve grješnike! Umro je mlad, izdan i...

Teško onom koji mora nekog drugog (pa ma ko taj bio) da unizi, da bi se on sam izdigao, ili bolje rečeno: da bi imao iluziju da se izdigao.

Nikad ne možeš biti toliko glup, koliko ja mogu da budem gluv. Nikad ne možeš da budeš tako alav, koliko ja mogu da ti dam. Nikad ne možeš toliko da srušiš, koliko ja mogu iznova da sagradim. I nikad, ali, ama baš nikad, ne možeš da budeš toliko zao, koliko ja mogu da budem dobar.

Takav je svijet i tu se ne može ništa promijeniti. Jedino što možemo je da napravimo svoj mali svijet, u kojem ćemo biti srećni i zadovoljni. Makar bio veličine dlana.