Duhovnost

Ne voli čovjek jednog pisca samo zato što ga zabavlja, ili ga pred dileme stavlja, nego što ponekad slučajnošću otvara put njegovim sopstvenim idejama. Pomaže mu da se izrazi, sam sebe razumije, aktivira mentalno. To može biti i suprotstavljanjem i prihvatanjem. U svakom slučaju, posrijedi je nemušti dijalog. Čitanje mojih knjiga zamišljam kao razgovor sa mnom, ne kao puko slušanje.

U aritmetici jedan i jedan su dva. U ljubavi jedan i jedan trebalo bi da bude jedan, pa ipak su dva. Jesi li to ikada osjetio? Tu potrebu da upiješ jednu ženu u sebe ili da te nestane u njoj? Ja ne govorim o životinjskoj potrebi grljenja, nego o onoj duševnoj i duhovnoj potrebi da budeš jedno sa jednim stvorenjem, da mu otvoriš svu svoju dušu, cijelo svoje srce, i da pronikneš njegove misli do dna. A nikad ništa ne znaš o njemu, nikada nijesi kadar da otkrijes sva kolebanja njegove volje, njegovih želja, njegovih mišljenja. Nikada čovjek ne može, ni najmanjim dijelom, da odgonente onu zagonetku, onu tajanstvenost jedne duše koja nam je tako blizu, duše koja se krije iza očiju što nas gledaju, bistrih kao voda, providnih kao da ničega tajnog nema iza njih, duše koja nam govori na draga usta, koja nam se čine našim - toliko ih želimo; duše koja nam riječima dobacuje svoje misli jedna po jednu, a koja, međutim, ostaje dalje od nas no što su ove zvijede daleko jedna od druge, tajanstv...

Od praskozorja do sumraka, poslednjih godina XII vijeka, jedan leopard je gledao drvene daske i uspravne gvozdene šipke, žene i muškarce koji su se smjenjivali, visok zid i, možda, mali popločani jarak pun suvog lišća. Nije znao, nije mogao znati da čezne za ljubavlju i surovošću i toplim uživanjem u komadanju i vjetru s mirisom na divljač, ali nešto se u njemu gušilo i bunilo, te mu Bog progovori u snu: Živjećeš i umrijećeš u tom zatvoru, kako bi te čovjek koga ja znam vidio određeni broj puta, da te ne bi zaboravio, i da bi tvoj lik stavio kao simbol u pjesmu koja ima određeno mjesto u potki vaseljene. Zatvoren si, ali najvjerovatnije ćeš dati jednu riječ jednoj pjesmi. Bog je, u snu, prosvijetlio strašnu životinju, ona je shvatila njegove razloge i prihvatila taj usud, ali u njoj je ostalo samo nejasno mirenje sa sudbinom kada se probudila, odvažno neznanje, jer mašinerija svijeta je veoma složena u odnosu na jednostavnost zvijeri. Mnogo godina kasnije, Dante je umirao u Raveni...