Duhovnost

Svemirska medicina postaje stvarnost. Kroz meditaciju, ljudska duša apsorbuje elemente iz svemira koji nijesu sačinjeni od materije, već od mentalnih ili intuitivnih sastojaka. Apsorpcijom takvih sastojaka kroz meditaciju, ljudska duša proizvodi hemijske spojeve u tijelu koji tijelu pomažu preživjeti pod nevjerovatnim uslovima.

Nekada, bolne situacije koje ne možemo da riješimo moramo da proživimo, i to sa strpljenjem. One će biti beskorisna patnja jedino ako pri tome ništa ne naučimo od njih.

A tu za mojim vjeđama ― sklopim li samo oči ― živi sva veličina života i sva ljepota svijeta. Sve što je ikad samo taklo oči, usne i ruke moje sve je u mojoj svijesti živo i svijetlo... Raskoš i ljepota života žive neuništivo u meni 

Nikad nijesam bio siromašan, ali sam bio bez novca. Biti bez novaca je prolazno stanje, biti siromašan je stanje duha.

Na sebi nosim ono što imam, u srcu nosim ono što volim.

Bilo da život ima smisla ili ne, na nama je da mu damo smisao. U rukama nadahnutih umjetnika bezvrijedna glina se pretvara u neprocjenjivo remek-djelo umjetnosti. Zašto mi ne bismo isto tako pokušali da načinimo nešto vrijedno pažnje od obične gline naših života, umjesto jadikovanja nad njegovom bezvrijednošću? Naš život i svijet u kome živimo imaju toliko smisla koliko mi odaberemo da im damo.

Rađanje nije trenutni događaj, nego trajni proces. Cilj života je sasvim se roditi, a njegova tragedija je u tome da većina nas umre prije no što se sasvim rodi. Živjeti znači svakog minuta se rađati. Smrt nastupa kad rađanje prestane.

Naš najdublji strah nije da smo nesposobni. Naš najdublji strah je da smo moćni izvan svih granica. Plaši nas naše svijetlo, a ne naš mrak. Pitamo se: Ko sam ja da budem briljantan, divan, talentovan, nevjerovatan? U stvari, ko si ti da ne budeš? Ti si božije dijete. Nečeš pomoći svijetu ponašajući se skromno. Nema ništa prosvijetljujuće u tome što češ se spustiti tako da se drugi ljudi oko tebe ne osjećaju nesigurno. Svima nam je suđeno da blistamo, kao djeca. Rođeni smo da očitujemo božiju slavu koja je u nama. Ona nije samo u nekima od nas; ona je u svima. I kada svijetlu dopustimo da sija, mi nesvjesno dajemo odobrenje i drugim ljudima da rade isto. I kao što se oslobađamo našeg straha, tako naše prisustvo automatski oslobađa druge. 

Ovdje na zemlji ništa nije tvoje. Ono što je tvoje je izvan vremena i prostora. Potraži to tamo. Sufijski putevi su duhovni putevi, putevi do neba. Ako želiš možeš ih slijediti, da bi tvoja duša bila u raju prije nego umreš. Onda će umiranje biti kao premještanje sa jednog mjesta na drugo, tako lako - kao otvaranje vrata i nailazak na dobrodošlicu.

Znaš li ti zašto se većina ljudi tek tako muva po svijetu ne čudeći se nad svim onim što vidi oko sebe? - To je zato što se svijet pretvara u naviku. Niko ne bi vjerovao u svijet da nijesu upotrijebili mnoge, mnoge godine da se naviknu na njega. To se lako može uočiti kod male djece. Ona su toliko zadivljena svim onim što vide oko sebe da ne vjeruju sopstvenim očima. Zato i pokazuju prstima na sve strane i raspituju se o svemu što vide. Ali mi odrasli smo drugačiji. Mi smo sve vidjeli već toliko puta da nam svijet izgleda dat... Izgledalo mi je tako beskrajno tužno što smo mi ljudi tako sazdani da se naviknemo na nešto toliko nepojmljivo kao što je život.