Duhovnost

U jeziku ljubavi, ono što se kaže nije bitno; bolje reći, to je način na koji je nešto rečeno. Riječ više tu nije bitna. Sadržaj, poruka je tu važna. To je sada razgovor srca sa srcem, a ne diskusija uma sa umom. To nije debata: to je zajedništvo. Zato je to rijetkost.

Naša svjetlost u stvari nije naša, već se može uporediti s mjesečevim svijetlom. Mjesec sjaji zbog toga što ga sunce obasjava. Ako mjesec ne bi bio izložen svijetlu koje dolazi od sunca, bio bi uvijek mračna planeta. Tako je i s nama. Naša svjetlost je posledica našeg izlaganja Božijoj svjetlosti. Što se mi više izlažemo svjetlosti, sve više ćemo sami svijetliti drugima. 

Svako se može naljutiti, to je lako. Međutim, biti ljut na pravu osobu, do pravog stepena, u pravo vrijeme, sa pravim razlogom i na pravi način - to nije u stanju bilo ko da učini, te nije nimalo lako. 

Kad čovjek iskazuje istinu, to ne znači da ta istina izlazi iz čovjeka. Svaka istina je od Boga. Ona samo prolazi kroz čovjeka. Ako ona prolazi kroz ovoga a ne kroz onoga, to je samo stoga što je taj čovjek umio da se učini toliko prozračnim da istina može da prolazi kroz njega.

Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. Neko je, recimo, mlad, lijep, bogat i cijenjen, pa se pitamo, kad želimo da ocijenimo njegovu sreću, je li zbog toga vedar; ako je, naprotiv, vedar, sasvim je svejedno je li mlad ili star, uspavan ili grbav, siromašan ili bogat: on je srećan.