Duhovnost

Istinska čuda svijeta su svuda, u najsitnijim djelovima našeg tijela, u ogromnim prostranstvima kosmosa, u intimnim vezama svih stvari... Mi smo dio fino izbalansiranog ekosistema u kome se međuzavisnost slaže sa individualnošću. Svi smo mi individue, ali smo i dio veće cjeline, ujedinjeni u nečem ogromnom i lijepom, što se ne da opisati. Spoznaja čuda je subjektivna esencija samospoznaje, korjen iz koga rastu najplemenitije ljudske osobine i iskustva. Ljubav. Ljubav je prevelika i preduboka da bi ikada bila shvaćena, izmjerena ili ograničena riječima.

Kad govorim o strasti, ne mislim samo da imate nešto do čega vam je stalo. Mislim na nešto do čega vam je neprekidno stalo, što je uvijek uz vas. Nijeste prevrtljivi. Svakog dana se budite misleći na ista pitanja na koja ste mislili i pred spavanje. Vi, u neku ruku, uvijek gledate u istom pravcu, uvijek željni da načinite makar najmanji korak naprijed, radije nego veliki korak u stranu, prema nekom drugom odredištu. U krajnjem slučaju, tolika usmjerenost bi se mogla nazvati opsesijom. Većina vaših postupaka je izvedena iz te odanosti vašem krajnjem cilju, vašoj životnoj filozofiji. Vi znate koji su vaši prioriteti.

Polazna tačka je znatiželja: razmišljanje zašto ponuđene vrijednosti uopšte postoje. Poriv da preispitujemo ponuđene vrijednosti javlja se kada doživimo  viža de , suprotno od deža vi . Deža vi se javlja kada se susretnemo s nečim novim, ali imamo osjećaj kao da smo to već vidjeli. Viža de je obrnuto – suočavamo se s nečim poznatim, ali to vidimo kao svježu perspektivu koja nam omogućava da steknemo nove uvide u stara pitanja.

Fizika kao fundament prirodnih nauka ima dominantan uticaj na sve aspekte ljudskog društva. Fizičari sa visine gledaju na ostale nauke i naučnike, pa često upotrebljavaju onu rečenicu nobelovca Radeforda: “Cijela nauka se može podijeliti na fiziku, i na skupljanje maraka”. Časopis “Svijet fizike” je 1999. godine organizovao anketu među vodećim svjetskim fizičarima u kojoj su trebali da imenuju fizičare koji su dali najznačajniji doprinos fizičkoj nauci. Na vrhu liste se ubjedljivo našao Ajnštajn, a iza njega Njutn, pa Maksvel, a tu su još Bor, Openhajmer, Hajzenberg, Galilej.   Zna se da je Ajnštajn bio spinozist, i da mu je bila vrlo bliska filozofija Šopenhauera. Ajnštajn nije vjerovao u institucionalnu religiju, imao je "kosmičko religiozno osjećanje", smatrao je da nauka i religija moraju da se udruže i da se tek tada može doći do konačne istine. Nauka i religija, po njemu, nijesu u suprotnosti i "nauka je bez religije hroma, a religija bez nauke slijepa...