Duhovnost

Sa početkom samog postojanja i prvim pokretom u majčinoj utrobi, postavlja se za nas pitanje izlaza. A kad se oslobodimo te tamnice, to je samo prividno i privremeno oslobođenje, jer sa prvim zrakom zemne svjetlosti počinje novo i dalje, sve življe, traženje izlaza. I traje do poslednjeg daha i poslednjeg pokreta. Tome traženju služe sve naše misli, sva naša lutanja, svi naši — i najnevjerovatniji — postupci, napori, zaleti i sudari.

Kad provedemo sunčan i lijep dan u prirodi, sami ili u društvu, mi primimo u sebe vidike, vjetar, daljine, dio sunčeva puta i misli koje donosi smiraj dana. Predveče se vratimo u svoj grad, obogaćeni, teški kao pčela natovarena cvijetnim sokom i peludom, osjećamo se jaki i slobodni, iznad svega što nas vezuje sa poznatim stvarima, ljudima i prilikama, kao mirni pobjednici, bez rana, bez gorčine u sebi, a sa izgledima na dug i trajan mir pred sobom. To je trenutak čudne veličine i jakog zanosa… Stoga u takvim večernjim časovima, poslije lijepog izleta, treba izbjegavati društvo i ljude i tražiti pribježište u samoći, u ćutanju, čitanju, i snu.

Debelo drvo počelo je od tankog pruta. Devetospratna kuća počela je od slaganja opeka. Putovanja od hiljadu kilometara počinju od jednog koraka. Pazite na svoje misli: one su početak postupka!

Sve je moguće, sve je na dohvat ruke, samo se čovjek ne smije predati. Teško je dok se ne odlučiš, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji.