Duhovnost

Nema tako snažnog i zdravog tijela koje nikad ne može da oboli; nema takvih bogatstava koja nikad ne mogu da propadnu; nema te vlasti kojoj neće doći kraj. Sve je to prolazno. Ako čovjek nalazi pravi život u tome da bude zdrav, bogat, uvažen čovjek; ako čak i postigne što želi, on će ipak strahovati, bojati se i žalostiti, jer će vidjeti kako sve to u čemu je tražio život odlazi od njega, kako i on sam pomalo stari i približava se smrti. Kako bi se moglo udesiti da čovjek ne strahuje i da se ne boji ? Ima samo jedno sredstvo: ono je u tome da život ne tražiš u onome što prolazi nego u onome što ne prolazi i ne može da propadne - u duhu koji živi u čovjeku.

Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni. Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vaša pitanja, kako god teška ona bila. Njih možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće uvis raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijeću ime… njih možete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da opet budu kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći piti ni jedno ni drugo već nešto treće… njih možete pitati zašto rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo tako svadljivima ili tužnima… Zašto sanjamo? Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora? Zašto ljudi stvaraju pa ruše? Pa opet grade ispočetka? Ne vjerujete? A osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, možda, neki drugi ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli bis...