Duhovnost

Sudbina, kao uostalom sve što je ljudsko, ne ispoljava se apstraktno već se oživotvoruje u nekoj okolnosti… Ni ljubav, ni istinski susreti, pa čak ni duboka razmimoilaženja, nijesu plod slučajnosti, već su nam na tajanstven način predodređeni. Koliko sam se samo puta u životu začudio što u tolikom mnoštvu ljudi na svijetu nailazimo na one koji, na izvjestan način, vuku konce naše sudbine, kao da pripadamo istovjetnoj tajnoj organizaciji, ili poglavljima jedne iste knjige! Nikad nijesam saznao da li ih prepoznajemo zato što smo već tragali za njima, ili smo tragali za njima zato što su već bili nadomak naše sudbine. Sudbina se ispoljava putem znakova i nagovještaja, koji nam se isprva učine beznačajni, a za koje tek kasnije uvidimo da su bili od presudnog značaja. Tako se dešava da u životu često povjerujemo da smo izgubljeni, dok u stvari uvijek idemo ka određenom cilju, ponekad vođeni našom najočiglednijom, ali u drugim prilikama, možda i bitnijim za naš život, nekom snažno...

Životinja je čovjekov najbliži susjed, njegov sadrug i pomoćnik u održavanju poretka svijeta, koji je ustrojen tako da svaka čestica u njemu teži da progresira ka višem planu postojanja, prelazeći iz forme u formu, u skladu sa karmičkim zakonom. Pari passu, i čovjekova dužnost sastoji se u tome da pomogne životinji u njenom evolucionom hodu ka višoj formi. Svako ometanje takvog toka stvari povlači za sobom karmičke posledice, odnosno pad u regresiju.  Kad kažemo da je životinja “najbliži čovjekov susjed”, tad imamo na umu ljestvicu postojanja po kojoj, kako god išli, naniže - duhovni svijet, ljudski, životinjski, biljni, mineralni i svijet htonskih sila - ili naviše, obrnutim redoslijedom, uvijek je isto, ona je, naime, pored njega. Tako, recimo, kad pokušava da se uspne na stepenicu više, da pređe prag zlatnih dveri, životinja je čovjekov kamen iskušenja, a kad pogleda naniže, ona je njegova vječna opomena od pada, koji, ako se dogodi, obično nezadrživo srlja ka najniž...

K. G. Jung je dao veliki doprinos razumijevanju dječije psihologije i dječijeg razvoja, pokazujući koliko je blisko povezana psihologija djeteta sa psihologijom njegovih roditelja. Jako slične reakcije može pokazati čak i cijela porodica. Vrlo često možemo primijetiti da djeca mogu imati snove koji reflektuju problem njihovih roditelja. Loše ponašanje djeteta ili neurozni poremećaj mogu biti uzrokovani neriješenim problemima njihovih roditelja, koji su od njih brižljivo skrivani. Dječija neuspješnost, tvrdoglavost ili neuroza obično će nestati kao skinuti magijom ako roditelji budu rješavali svoje probleme, ako ih budu povremeno iznosili na svijetlo dana ili ih budu iskreno dijelili sa djecom, naravno na način da ih oni mogu razumjeti.  Jung opisuje slučaj djevojčice od devet godina koja je mjesecima imala nisku temperaturu i iz tog razloga bila nesposobna da pohađa školu. Uzrok takvom njenom stanju nije se mogao pronaći. Njeni roditelji su u svom zajedničkom životu bili dub...