Duhovnost

Odluka o tome kojim putem želimo ići potpuno je i samo na nama. Možemo ostati tu gdje jesmo, ili istraživati svu širinu nepoznatog i tako pronaći dublji smisao i značaj u sebi samima, u drugima i u svijetu koji nas okružuje. Zavisi od nas, od svakog od nas pojedinačno, hoćemo li se razvijati ili životariti. Biti aktivan znači uzeti ciljeve u svoje ruke i raditi na njima, a ne samo pasivno razmišljati. Da bismo bili pobjednici, potrebno je da se opredijelimo, da gajimo u sebi pozitivna uvjerenja i da pređemo sa osjećanja da ne možemo na uvjerenost da možemo. Potrebna nam je hrabrost, samodisciplina, snaga i vjera. Razlika između svakog uspjeha i propasti jeste u radu i aktivnosti. Ako zaista vjerujemo u uspjeh, ako ga sanjamo, udišemo, jedemo, mirišemo, mislimo i govorimo o njemu, ako žudimo za njim, ako želimo da napredujemo, da se uzdignemo i steknemo pobjedu, uspjećemo. Promijeniće se naš životni stav, naše fizičko, mentalno i emocionalno sopstvo povešće nas i uputiti, smjelo ...

Ono što me najviše ohrabruje jeste neosporna činjenica da čovjek posjeduje sposobnost svjesnog oplemenjivanja vlastite prirode... Čovjek koji korača stazom vlastitih ideala i trudi se da živi u skladu sa njima, doživjeće uspjeh o kakvom običan smrtnik ne može ni da sanja.

  „Jesi li spašen?“ upitao me je ortodoksni sveštenik jednom prilikom. „Spašen od čega?“ pitao sam. Našavši me bezvoljnog da se pridružim njegovoj uskoj interpretaciji istine, povikao je na mene ljutito: „Ići ćeš u pakao!“ „Pa, što je pakao, ako ne mučenje takvim štetnim emocijama kao ljutnjom?“ - odgovorio sam smiješeći se. „Ja mogu stići tamo na kraju, ali ti si, moj prijatelju, već u njemu!“