Duhovnost

Vi ste svjetlost svijeta. Vi ste zvijezde. Vi ste hram istine. Svako od vas je svemir. Uronite um u srce, pitajte svoje srce, slušajte kroz svoju ljubav. Blaženi su oni koji znaju jezik Boga. Vaš život je najveće blago u riznici Božjoj. I Bog je dragulj ljudskog srca. Bogatstvo u nama je neiscrpno, te obilje oko nas je bezgranično. Svijet je bogat toliko da svi mogu postati bogati. Dakle, što više dajete, to više dobijate. Sreća stoji na pragu vaše kuće. Otvorite se izobilju. Pretvarajte sve u zlato života. Blažen je taj ko je pronašao blago u sebi. * * * Pijte iz svakog trenutka života, jer neproživljeno život stvara tugu. I pamtite: što je unutra, to je i spolja. Tama svijeta je od tame u srcu. Sreća je izlazak sunca. Kontemplacija o Bogu je rastvaranje u svijetlu. Prosvjetljenje je sjaj hiljadu sunaca. Blažen je taj ko teži za svijetlom. * * * Živite jednostavno. Ne škodite nikome. Ne zavidite. Neka vas sumnje čiste, a ne donose nasilje. Posvetite život prekra...

Kad na kraju svega napustiš ovo ljudsko obličje, šta je zaista tvoje? Šta možeš poneti kad na put pođeš? Šta te u stopu prati poput senke što te ne napušta nikad? I dobro i zlo što kao smrtnik počinio si ovde: to je zaista tvoje, to jedino poneti možeš kad na put pođeš; to te u stopu prati poput senke što te ne napušta nikad. Zato, čini ono što valja, sakupljajući dobrobiti za život budući. Dobra dela potpora su bićima kada nastaju u drugome svetu. Piya sutta , SN 1

I gle, možda će se s drugog kraja zemlje uzdići tvoja molitva ka Gospodu za pokoj duše njegove, makar ti njega nikako i ne znao, niti on tebe. Kako li slatko i umilno mora biti duši njegovoj, koja je u strahu stala pred Gospodom, da osjeti da se u taj čas i za njega neko Bogu moli, da je ostao na zemlji čovječanski stvor koji i njega voli. A sam Bog će milostivije pogledati na oboje vas, jer kad si već ti onoga toliko požalio, koliko li će ga više požaliti On, koji je beskonačno milosrdniji i ljubazniji nego ti, i oprostiće mu tebe radi.

Govor je moćna sila. Ali koliko pažnje poklanjamo onome što govorimo?... Unosimo li imalo mudrosti i osjećajnosti u svoje riječi? Šta je iza našeg govora, šta ga motiviše? Da li je zaista bilo neophodno da kažemo to što smo upravo rekli. Kada sam počinjao da razmišljam i učim o govoru, napravio sam jedan eksperiment. Odlučio sam da tokom nekoliko mjeseci nikada ne govorim o nekoj trećoj osobi; tako nikome u razgovoru ne bih pominjao nekog drugog. Nema ogovaranja. I 90% mog govora bilo je eliminisano.   Prije toga nije mi ni padalo na pamet da trošim toliko mnogo vremena i energija na takvu vrstu govora. Moj govor nije bio nešto posebno zlonamjeran, već je prije dobrim dijelom bio beskoristan. Bilo mi je nevjerovatno zanimljivo da posmatram uticaj koji je taj eksperiment imao na moj um. Prestavši da tako govorim, shvatio sam da su, na ovaj ili onaj način, velik dio onoga što sam do tada govorio bili komentari o nekom drugom. Prestavši tako da govorim, i moj um je postao man...