Duhovnost

Ono što mislimo ili čitamo uvijek je označeno tim izrazom “o nečemu” i ne dovodi nas u vezu sa samom stvari. Ne priča o vodi, ne pogled na izvor, već jedino pravi gutljaj vode može žednome donijeti olakšanje.

Ako tragam za vezom koja će me učiniti srećnim, koja će mi dati ono što sam sebi ne dajem, gotovo je izvjesno da idem pravo ka razočarenju. Zašto? Ako nijesam u stanju da te stvari sam za sebe uradim, nijedna druga osoba nikada neće biti u stanju da mi obezbijedi dovoljno toga i pruži mi trajan osjećaj dobrobiti. To jednostavno ne dolazi spolja. Jedino ja to mogu istinski učiniti za sebe.

Kako je moja molitva postajala sve usrdnija i dublja, imao sam sve manje i manje za reći. Na kraju sam skroz utihnuo. Pretvorio sam se u ono što je vjerovatno sušta suprotnost govoru, pretvorio sam se u slušaoca. Isprva sam smatrao kako je molitva govor. Ali naučio sam da molitva ne samo da je šutnja, nego da je slušanje. Tako da: moliti ne znači čuti sebe kako govorim; moliti znači utihnuti, mirovati i čekati, dok onaj koji se moli ne začuje Boga.