Duhovnost

Zašto hrišćanin ide u crkvu? Zašto je krst svet? Zašto je lice u molitvi okrenuto ka nebu? Zašto ima toliko likova u pojedinim crkvama? Mi ne možemo da mislimo o bilo čemu bez mentalne slike. Po zakonu asocijacije, materijalni lik priziva mentalnu sliku i obratno. Zbog toga se koriste spoljašnji simboli kada se vrše bogosluženja. To pomaže da se um održava fiksiranim na Biće kojem se moli. Kao što nalazimo da, nekako, po zakonima naše mentalne konstitucije, moramo da povežemo svoje ideje o beskraju sa slikom plavog neba ili mora, tako, prirodno, povezujemo svoju ideju svetosti sa slikom crkve, džamije, krsta ili sa različitim slikama i oblicima. Ali, s tom razlikom što neki ljudi posvete svoj čitavi život idolu crkve i nikad se ne izdignu više od toga, jer za njih religija znači intelektualni pristanak na određene doktrine i činjenje dobra svojim bližnjima. S druge strane, neki ljudi, vremenom, odu dalje od toga, čitava njihova religija ide ka samospoznaji – hoću da postanem bož...

Nikad za sebe ne kaži da si grešnik. Ti si Božije dijete! Zlato, iako vjekovima prekriveno blatom, ostaje zlato. Isto tako, čisto zlato duše, iako eonima prekriveno blatom obmana, zauvijek ostaje čisto zlato. Nazivati sebe grešnikom znači poistovjetiti se sa svojim greškama, umjesto da ih nastojiš prevladati. Nazivati sebe grešnikom najveći je grijeh pred Bogom! Zašto se predati inerciji i živjeti u ljusci neznanja? Zar nije bolje rasprsnuti tu ljušturu zvanu "ne mogu" prema slobodnom zraku zvanom "ja mogu"? Tada ćeš znati da je um svemoćan; sve što tvoj um smisli može se materijalizovati. Nema prepreka osim tvoje "ne mogu" svijesti. Pogledajte kako je čudesan način širenja koji vam pokazujem. Riječi: "Ja mogu, ja moram, ja hoću" - to je način da promijenite sebe i postignete potpunu pobjedu.