Duhovnost

U najgorim trenucima mislio sam ovako: ovaj užas od niskog života cijena je kojom se plaća i iskupljuje sve visoko i lijepo što smo znali i osjećali, a pošto je sve ovo u najužoj uzročnoj vezi sa našom misli o Bogu i našim osjećanjem ljepote, treba naći snage da se i ovo primi i zavoli isto kao što se vole Bog i ljepota sami. I kad oni koji me tlače, truju i jedu, i koji za drugi život i ne znaju, nalaze u sebi snage, izdržljivosti i vještine za borbu, zašto da je ne nađem ja koji sam gledao i koji ću opet vidjeti sjaj drugog, ljepšeg života za koji nijedna žrtva nije prevelika i nijedna cijena previsoka? Tako se u meni utvrđivalo saznanje da je svaki niži život u službi višega, da je sve povezano i osigurano i da je čovjek svuda i u svako doba na svom pravom mjestu i - samo prolazno. Sa tim skupim saznanjem čovjek može sve podnijeti, jer je svaka bitka unaprijed dobivena samim postojanjem neuništive i prave misli.

Vrijeme je da čovjek pozna svoju vrijednost. Zar je on odista nekakvo nezakonito rođeno stvorenje? Vrijeme je da se više ne obazire plašljivo ovamo-onamo da li je ugodio ili nije ugodio ljudima! Neka se moja glava čvrsto i pravo drži na plećima! Život mi nije dat da ga pokazujem nego da živim njime. I ja hoću da se staram i staraću se ne za javno mišljenje o sebi, nego da li ispunjavam ili ne ispunjavam svoj poziv pred Onim koji me je poslao u život.

Izreka - čovjek je onakav kako razmišlja u svom srcu - ne samo da obuhvata cjelinu čovjekovog bića, već je toliko sveobuhvatna da prožima sva stanja i okolnosti njegovog života. Čovjek je doslovno ono što misli, njegov karakter je zbir svih njegovih misli. Kao što biljka niče iz sjemena, i nikako drugačije, tako i svaki čin čovjekov niče iz skrivenog sjemena misli i ne može se pojaviti bez njih. Djelo je cvijet misli, a zadovoljstvo i patnja su njeni plodovi; iz toga slijedi da čovjek sam bere slatko i gorko voće svog gazdinstva. Čovjek sam sebe uzdiže ili uništava. Kao biće moći, inteligencije, ljubavi, i prirodni gospodar svojih misli, čovjek posjeduje ključ za svaku situaciju, posjedujući u sebi tu transformišuću i regenerativnu pokretačku snagu pomoću koje može da postigne šta god želi. Čovjek je uvijek gospodar svoje sudbine. O tome govori i univerzalni Zakon da "ko traži naći će, ko kuca otvoriće mu se". Samo strpljivošću i neprestanom upornošću čovjek može...