Pretpostavimo da nekome date pet dolara. Prirodno je da očekujete nešto za uzvrat, makar samo osmjeh ili "hvala". Uzimanje i davanje je zakon života na Zemlji. Ali, u božanskom davanju, vi osjećate da je vaš zadatak da nekome poklonite pet dolara, jer vam je to iznutra zapovijeđeno. Čim ste dali novac, osjećate da je posao obavljen i da je vaša uloga završena. Unutar te osobe je Bog. Bog će vam na neki način odmah pružiti radost proširujući vaše srce, vašu svijest, vašu težnju. Ako očekujete da od te druge osobe nešto dobijete, pravi ste gubitnik. Bog jednostavno kaže: "U redu, pošto sam hoćeš da središ sopstvene račune, ja ne želim da se miješam. Ti mu daješ pet dolara, a on će ti dati nešto za uzvrat. Tu su prodavac i kupac; to je poslovna razmjena. U njihovom poslu im ja nijesam potreban." Na ovaj način, nikada nećete steći istinsku, trajnu radost. Čak i ako vam osoba kojoj ste učinili uslugu uzvrati nečim u beskrajnoj mjeri i daleko više nego što ste...