Duhovnost

Ako čovjek ne ide u korak sa svojim društvom, možda je to zato što čuje drugačijeg bubnjara? Neka stupa po muzici koju čuje, ma kakav bio njezin takt i ma kako daleka bila. 

Sreća je stanje svijesti koje već postoji unutar nas, ali ga od naših očiju često skrivaju razne vrste distrakcija. Baš kao što oblaci mogu sakriti prizor prekrasnog rađanja sunca, tako se i naša unutrašnja sreća ne vidi, jer su je prekrili slojevi svakodnevnih briga. Socijalna uslovljenost i ograničena svjesnost sprječavaju nas da ugledamo carstvo Božje, a ono boravi u dubini našeg srca. Međutim, možemo naučiti da se vinemo iznad slojeva uslovljavanja i ponovo dopremo do izvora radosti, duboko u sebi. Kada tu radost otkrijemo, divne i čudesne stvari počinju da se dešavaju. Sreća, koju tada spontano izražavamo, donosi nam osjećaj povezanosti sa stvaralačkom moći univerzuma. Zbog te veze, osjećamo da možemo ostvariti sve što želimo. Kada život postane izraz unutrašnjeg stanja sreće, u sebi otkrijemo ogroman rezervoar moći. Ta moć nas oslobađa straha i ograničenja, dozvoljavajući nam da istovremeno shvatimo šta sve želimo i čemu sve stremimo. Ta moć, čak, podstiče sve naše odnose i č...

Ako bismo udarili nogom u nešto, a da ne osjetimo bol, bili bismo u problemu. Bol je poruka koja kaže: „Obrati pažnju na ovo“. Ako bismo postupali ili govorili okrutno, a da naše srce ne osjeti kajanje, na sličan način bismo bili u problemu. Kako bismo drugačije mogli da naučimo? Uprkos tome što nam se čini, kajanje ne znači da je nešto pošlo naopako. Ono je tu da nas zaštiti; neka vrsta imunog sistema. Možemo ga saslušati, prihvatiti, pozvati taj bol u našem srcu da nas poduči da ne slijedimo nepromišljenost ubuduće. Izgubiti se u kajanju vodi do osjećaja krivice; dakle, promašili smo poentu! Ništa ne naučimo naslađujući se mržnjom prema sebi ili nekom drugom zato što je načinio neku grešku.