Duhovnost

Da li znaš ko si ti? Reći ću ti. Poslušaj me. Ti si gospodar tijela, čula i uma. Ti si gospodar svog života. Sva snaga je unutar tebe. Moraš to znati i manifestovati to znanje. Stekao si naviku mišljenja da su lutanja uma i čula tvoja lutanja. Oslobodi se te navike. Vjeruj u sebe. Potegni za snagom iznutra. Stalno se podsjećaj da ti nijesi prolazno tijelo. Ti nijesi ovaj prolazan i promjenjiv um. Ti si sveprožimajuća svjesnost. Ti si vječni posmatrač. Ti si vječni svjedok. Stoga budi uvijek slobodan i blažen. Kako te tvoj um može mučiti? Kako te očajanje može preplaviti? Očajanje je kvalitet uma, a um je tvoj sluga. Ti si svo blaženstvo, sva svijetlost i svo znanje. Ti si božanstvo. Ti si iznad i izvan i tijela i uma. Ti si satchidananda, apsolutno postojanje-znanje-blaženstvo.

Duše su "stvorene" prema Božjem liku. Čak ni najveći grešnik ne može zauvijek biti proklet. Konačan uzrok ne može imati beskonačnu posljedicu. Zbog zloupotrebe slobodne volje čovjek može sebe doživljavati kao zlog, ali je iznutra sin Božji. Kraljev bi sin, pod uticajem alkohola ili lošeg sna, mogao pomisliti da je siromašan, ali čim se oporavi od omamljenosti ili čim se probudi, zaboravlja tu pomisao. Savršena duša, vječno bezgrešna, naposljetku se probudi u Bogu kad se sjeti svoje istinske, vječno plemenite prirode. Budući da je čovjek stvoren prema Božjem liku, njegova zabluda je privremena. Zbog te privremene zablude sebe doživljava kao smrtnika. Dokle god se poistovjećuje sa smrtnošću, neizbježno pati. Zabluda o smrtnosti može se protegnuti na mnoge inkarnacije duše. Međutim, izgubljeni sin usled vlastitog nastojanja te pod vječnim uticajem Božjeg zakona, počinje shvatati, prisjeća se svojeg doma u Bogu i dostiže mudrost. Izgubljeni se sin usled prosvjetlje...

Grupa žena koja je prodavala ribu na pijaci, vraćala se kućama, kada ih je u suton zatekla snažna oluja sa gradom, pa su bile prinuđene da prenoće u obližnjoj kućici jedne cvjećarke. Ljubazna domaćica im je ponudila za spavanje prostoriju u kojoj je držala nekoliko korpi mirišljavog cvijeća za sjutrašnje mušterije. Prodavačice riba nijesu mogle ni za trenutak da zaspu, jer im je smetao miris cvijeća. Konačno, jedna od njih je predložila: "Hajde da poprskamo malo vode na naše korpe u kojima su bile ribe i da ih primaknemo bliže nama.To će nas spasiti od tog nesnosnog mirisa cvijeća i moći ćemo da zaspimo". Sve su se rado složile sa tim predlogom i uskoro su zaspale dubokim snom. Takva je moć navike! Svjetovna duša navikla na materijalističko razmišljanje i okolinu, ne može dugo da diše u atmosferi čistoće i odricanja, a da ne osjeti nemir i nelagodnost.