Duhovnost

Najljepši i najbolji ljudi su oni koji znaju za poraz, za patnju, za borbu, za gubitak, ali su uspjeli da pronađu svoj put iz najtamnijih dubina. Ove osobe imaju poštovanje, osjetljivost i razumijevanje života i to ih ispunjava saosjećanjem, blagošću ljubaznošću i empatijom. Prelijepi ljudi se ne dese tek tako.

Uspio je onaj čovjek: - koji je dobro živio, često se smijao i mnogo volio; - koji je stekao poštovanje pametnog čovjeka i ljubav djece; - koji je svijet ostavio boljim nego što ga je našao; - koji je u drugima tražio najbolje i dao najbolje što je imao.

Onaj ko nikada nije presjedio cijelo popodne sa knjigom, užagrenih očiju i razbarušene kose, i čitao, čitao zaboravljajući svijet oko sebe, ne primjećujući glad ili hladnoću, ko nikada nije čitao potajno, uz svijetlo baterijske lampe ispod pokrivača, zato što su otac, ili majka ili neka brižna osoba ugasili svijetlo uz dobronamjerno obrazloženje da sada mora da se spava, jer ujutru treba rano ustati, ko nikada nije, otvoreno ili krišom, prolio gorke suze zato što se završila neka divna priča ili zato što se treba rastati sa likovima koje voli i divi im se, za koje strepi i nada se, sa kojima je zajednički preživio toliko mnogo pustolovina i bez čijeg bi društva, kako se činilo, život bio prazan i besmislen, ko sve to ne poznaje iz vlastitog iskustva taj vjerovatno nikada neće moći da shvati ono što je Bastijan tada učinio. Dok je buljio u naslov knjige, njemu je neizmjenično bivalo hladno i vruće. Upravo to je bilo ono o čemu je često sanjao i što je, opsjednut strašću, priželjk...

Svaki put je samo put, i nemoj se ustezati da ga napustiš ako ti srce kaže da to učiniš… Pažljivo osmotri svaki put. Oprobaj ga koliko god puta smatraš da je potrebno. A onda upitaj sebe i samo sebe… Ima li ovaj put srca? Ako ima onda je taj put dobar; ako nema, uzaludno je traćiti život na njega.