Duhovnost

Prava unutrašnja radost samu sebe stvara. Ona ne zavisi od spoljašnjih okolnosti. Rijeka teče u tebi i kroz tebe, noseći poruku radosti. Ta božanska radost jedina je svrha života. Svi smo mi tragaoci, i naš cilj je isti: da postignemo unutrašnji mir, svjetlost i radost, da postanemo nerazdvojno jedno sa našim Izvorom i da živimo život pun istinskog zadovoljstva. Živjeti u radosti znači živjeti unutrašnji život. To je život koji vodi samospoznaji. Samospoznaja je spoznaja Boga, jer Bog nije ništa drugo do Božanstvenost koja je duboko u svakom od nas, koja čeka da bude pronađena i otkrivena. Mi takođe o Bogu možemo da govorimo kao o Unutrašnjem Pilotu ili Svevišnjem. Ali, bez obzira koji termin koristimo, mi mislimo na ono Najviše unutar nas, na ono što predstavlja krajnji cilj naše duhovne potrage. Samo ako hranimo unutrašnji život, spoljašnji život može imati pravi smisao. Tri puta dnevno mi neizostavno hranimo svoje tijelo. A opet, duboko u nama postoji božansko dije...

Ali dobro čitanje nije lagano i pažljivo prelaženje očima i mislima preko teksta, već moć da mu čovjek u potpunosti pripada. Zato se u životu zaljubljujemo u mali broj knjiga. I najbolja lična biblioteka treba da se sastoji od tog ograničenog broja pravih knjiga koje su ljubomorne jedna na drugu.  

Naposlijetku, sve čim se ovaj naš život kazuje - misli, napori, pogledi, osmijesi, riječi, uzdasi - sve to teži ka drugoj obali, kojoj se upravlja kao cilju, i na kojoj tek dobiva svoj pravi smisao. Sve to ima nešto da savlada i premosti: nered, smrti ili nesmisao, Jer, sve je prelaz, most čiji se krajevi gube u beskonačnosti, a prema kom su svi zemni mostovi samo dječije igračke, blijedi simboli. A sva je naša nada s one strane.

Novi bezbožni bogovi već su zavladali svijetom. Jedan od njih zove se Narod. Priznaju novom Božanstvu sve vladarske pridjeve, apostrofiraju Ga kao Veličanstvo, a nikada ni jedan Tiranin nije posjekao toliko nevinih glava.  O, Gospode ti Bože moj, ima li nešto megalomanskije na ovome svijetu, i, uopće, kada se narodnost već uzdigla na rang božanstva, onda je na satu ljudske pameti otkucala ponoć, onda nema više izgleda da bi svanulo, jer ova vrsta nacionalističkog fetišizma, to je konac balade.