Duhovnost

Mi smo izmjerili zemlju, sunce, zvijezde, morske dubine; mi silazimo u ponore zemljine za zlatom; pronašli smo rijeke i gore na mjesecu, pronalazimo nove zvijezde i znamo veličinu njihovu; zatrpavamo provalije, gradimo čudesne mašine; kako koji dan, sve novi i novi pronalasci. Šta sve mi već ne umijemo ! Šta sve mi ne možemo! Ali nešto, i to najglavnije, ipak nam nedostaje. A šta je to nešto, mi ni sami ne znamo. Mi smo kao malo dijete: osjeća da mu nije dobro, a zašto mu nije dobro – ne zna. Nije nam dobro zato što znamo mnogo suvišnog, a ne znamo ono što nam je najpotrebnije: same sebe ne znamo. Ne znamo onoga ko u nama živi. Kad bismo znali i sjetili se onoga što živi u svakome od nas, živor naš bio bi sasvim drukčiji. 

Bog ti je posve blizak. U početku si mislio da ga je moguće naći samo na planini Kelaš, u Ramešvaramu, u Meki, u Jerusalimu, na nebu ili u Raju. Imao si veoma  mutne predstave. Ovo tijelo  je  Njegov pokretni hram. A najsvetije mjesto u njemu je odaja tvog sopstvenog srca. Zatvori oči. Povuci čula od njihovih objekata. Traži ga tu sa usredsrijeđenim umom, predanošću i čistom ljubavlju. Sigurno ćeš ga naći. On ispruženih ruku čeka da te zagrli. Ukoliko tu ne možeš da ga nađeš, nećeš ga naći nigdje drugdje. Jedino spoznaja Boga može da zaustavi samsarički točak rađanja i umiranja sa njegovim pratećim nevoljama kao što su rađanje, bolest, smrt, žalost, patnja itd... Vječna sreća može da se posjeduje jedino u Bogu. Zbog toga mudraci i sveci, kao i sveti spisi, nedvosmisleno potvrđuju i veoma naglašavaju važnost i neophodnost spoznaje Boga. Bakti ili predanost, pobožnost, može čovjeku da pomogne u ostvarenju Bogo-spoznaje. Zbog toga njegujte bakti, stan...