Duhovnost

Čovječanstvo je psihološki uglavnom još u stadijumu djetinjstva – stepenu koji se ne može preskočiti. Velikoj većini su potrebni autoritet, vođenje i zakoni. Ova se činjenica ne smije previdjeti. Naš zapadni razvoj je iz primitivnog stanja iznenadno prekinut porodiranjem jedne psihologije i duhovnosti koji su pripadali jednom mnogo većem stepenu kulture. Mi smo se zaustavili na sredini u jednom još varvarskom politeizmu koji je iskorijenjivan ili potčinjavan vjekovima. Ja prihvatam da je ova okolnost zapadnom duhu dala poseban doprinos. Naša duhovna egzistencija se preobratila u nešto što još nije bila dostigla i, u osnovi, još nije mogla biti – bilo je to oslobađanje svijesti od tereta iracionalnosti i prirode nagona nauštrb cjelovitosti individuuma. Čovjek se podijelio na svjesnu i nesvjesnu ličnost. Svjesna ličnost se može domesticirati pošto se odvojila od prirodnog i primitivnog čovjeka. Tako smo mi s jedne strane disciplinovani, organizovani i racionalni, ali s druge stran...

Ljubav nije samo privilegija jednog našeg životnog doba, nego i privilegija jedne naročite vrste duhova;   jer ima svijeta za koje je ljubav nerazumljiva i otužna, a za koje je i vjera samo jedna samoobmana i perverzija. Ljubav je dokaz inteligencije, jer čovjek bez ideja i prostak bez vaspitanja ne mogu voljeti, pošto je ljubav najveća mudrost i najfinija duševnost. Ljubav je zato uvijek privilegija najviših duša, ako ne i najvećih duhova.  Mi nekog ljubimo ne zato što tu ljubav zaslužuje potpunije i isključivije nego drugi, nego zato što smo mi na tu ličnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo po zemlji.

Kao ishod negativnih, bolnih i sramnih iskustava iz djetinjstva, plašimo se da učestvujemo, da se borimo za ono što istinski želimo i za čime žudimo. Plašimo se odbijanja, plašimo se da ispadnemo glupi, plašimo se gubitka obraza, plašimo se da će drugi otkriti naše ranjive tačke i povrijediti nas. Pasivnost je ishod tih strahova. Pristajemo na manje nego što želimo, dopuštamo da nam sude drugi... Nemamo hrabrosti da želimo, niti samodiscipline da nešto stvorimo. Na kraju svu našu snagu potrošimo štiteći sami sebe od raznih demona, proizvoda naših umova, umjesto da tu snagu utrošimo na stvaranje onoga što želimo.