Duhovnost

U svijetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost. Sve što je pretežno lično, individualno (ma u kom pravcu) nepoželjno je prije svega zato što je obećanje “svijeta”, kao čiste negacije palanke, dakle, obećanje stilske polivalencije, a ova polivalencija je, za palanački duh, čisto otjelotvorenje kakofonije, muzika samog pakla.

Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće; život na koji bijedno i bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.

Ne postoji druga stvarnost osim one koju imamo u sebi samima. Stoga većina ljudi živi tako nestvarno, zato što slike izvan sebe smatraju za stvarnost, a svoj vlastiti svijet u sebi ne puštaju nikako da dođe do riječi.

Naježim se kada od naših nacionalista čujem "vratimo se svojim korjenima i izbacimo sve što je strano iz našeg jezika, običaja, navika, života itd...". Oni ne znaju šta govore… Sva sociološka, antropološka i druga istraživanja ukazuju da svaka kultura sadrži oko 90 posto "pozajmica". Multinacionalnost i multikonfesionalnost jesu osnovno obilježje modernog svijeta. Danas nema većeg grada u svijetu u kome se ne bi mogli naći ljudi različitih vjera, nacija i kultura. Iz njihovih duhovnih susreta nastali su istinski plodovi ljudskog uma, a iz tjelesnih dodira najljepša lica ovog svijeta. Mi ni danas nijesmo dovoljno svjesni značaja i značenja što ga razgovor kao duhovni susret ima u razvoju svjetske kulture, u čijem središtu su svjetske religije. Odbiti razgovor sa drugom kulturom, odnosno drugom religijom, znači odbiti mogućnost da se nešto drugo nauči, da se obogate vlastita kultura i religija. Ko se poistovjećuje samo sa vrijednostima svoje kulture, taj je slije...

Razlikujmo ljubopitljivost od radoznalosti. Roditeljima valja skrenuti pažnju: nemojmo od inteligentnog djeteta sa prirodnom radoznalošću praviti malograđanina ljubopitljivog u odnosu na to šta je u supi susjeda. Strogo razlikovati te dvije stvari. Čovjek je kao duhovno biće po prirodi lijepo radoznao. Vladeta Jerotić *** Radoznalost je osnova spoznaje i svima onima koji kažu kako je radoznalost ubila mačku ja uzvraćam kako je mačka poginula na plemenit način. Arnold Edinborg

Istorija nam izgleda kao poprište nagona i moda pohotljivosti, gramzivosti i požude za vlašću, ubistava, nasilja, razaranja i ratova, slavoljubivih ministara, potkupljenih generala, pucnjavom razorenih gradova, a isuviše lako zaboravljamo da je to samo jedan od mnogih njenih aspekata. A prije svega zaboravljamo da smo mi sami komad istorije, nešto postalo i nešto što je osuđeno na izumiranje kada izgubi sposobnost za dalje postojanje i samopreobražavanje. Mi sami smo istorija i saodgovorni smo za svjetsku istoriju i svoj položaj u njoj. Veoma nam nedostaje svijest te odgovornosti.

Dobro je imati novac i stvari koje se s njim mogu kupiti, no dobro je, takođe, povremeno provjeriti da nijeste izgubili stvari koje novac ne može kupiti.

Sloboda, moralnost i ljudsko dostojanstvo pojedinca sastoji se upravo od sljedećeg - da čini dobro ne zato jer je prisiljen, već zato jer to razumije, želi i voli.

Nije dovoljno samo živjeti! – reče leptir. Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cvijeća!

Mi nekog ljubimo ne zato što tu ljubav zaslužuje potpunije i isključivije nego iko drugi, nego što smo mi na tu ličnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo po zemlji.

Ako hoćete nešto da uradite - idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite. To bi moglo da znači da ćete izgubiti djevojku, ženu, rođake, poslove i moguće je - glavu! Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana. Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismijavanje, ili izolaciju. Sve je proba vaše izdržljivosti, vaše želje da to - stvarno radite! A vi ćete uspjeti! Uprkos odbijanju i slabim šansama, i biće bolje od bilo čega što možete da zamislite. Ako ćete da pokušavate - zato idite do kraja! Nema sličnog osjećanja, bićete sami sa bogovima, a noći će buktati u plamenu. Jahaćete život sve do savršenog smijeha. I to je jedina borba vrijedna truda!

Očekuj samo najbolje i očekuj da će ti svaka potreba biti zadovoljena, čak i ona koja se čini nemogućom.  Nikad ne ograničavaj sebe mislima kako ne trebaš očekivati previše. Sagledaj jasno svoje potrebe, izrazi ih i onda vjeruj da će biti zadovoljene. Kako će se to dogoditi, ostavi Meni. Ja moram djelovati kroz kanale da bi se to dogodilo, ali sve je sa Mnom moguće. Opusti se i gledaj kako se događaju čuda i divote, stalno zahvaljuj i uvijek koristi sve za dobrobit cjeline. Ne živiš prema ljudskim zakonima već prema božanskim, zato se sve može uvijek dogoditi. Očekuj čuda i gledaj kako se događaju. Uvijek misli o blagostanju i izobilju i znaj da na taj način pokrećeš sile koje će ih ostvariti. Što si pozitivniji, to će se one brže dogoditi.

- Odakle si došao? - Niotkud. Ja sam odavde. - Kаko to da te nikad nisam sreo? - Nisam izlazio. - Bio si bolestan? - Ne, bio sam zdrav. - Pa, zašto nisi izlazio? - Pa zato. Zato što sam bio zdrav. - А sada, zašto si sada izašao? - Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi. Niko me neće primetiti. - Šta bi se desilo da te primete? - Proglasili bi me za zdravog. - Je li to rdjavo? - Kako gde. U bolesnom svetu, svakako. - I šta bi sa tobom radili? - Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo. - Аli ti si već bolestan, zar nisi? - Оd svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove.

Mislim da bi ovaj svet bio bolji da smo manje vaspitani, možda i manje obrazovani, ali da smo odrastali s osećajem da smo ljubavi vredni ma šta učinili i ma kakvi bili. Lepi, ružni, zgodni ili ne, s diplomom ili bez nje, poslovno uspešni ili boemi, uz znanje pet jezika ili s mogućnošću komunikacije osmehom, uvek smo jednako vredni ljubavi.

Tanana je linija koja razdvaja svet jave od sveta sna. Većina ljudi je i ne primećuje, nego se prepušta svojim unutrašnjim časovnicima: kada otvore oči, budni su; kada ih zatvore, vreme je za snove. Kažu da svi, kad zaspimo, stalno sanjamo, samo što neki pamte snove, dok ih drugi zaborave još pre nego što razmaknu trepavice. Kažu, takođe, da nam Bog, ukoliko poželi da se obrati nekom od nas, govori dok sanjamo, jer da se pojavi na javi, sagoreli bismo od njegovog sjaja i lepote. I u snu, doduše, treba biti obazriv. Nije se jednom desilo da su neki, koji su duboko i dugo snevali, toliko odlutali da nisu stigli na vreme da se vrate. Takvi posle čuče kod linije razdvajanja, koja s one strane deluje kao kakav grdan zid, i čekaju da se otvore dveri kroz koje će se vratiti u svet, a kada se vrate u svet, vide da više ništa nije isto kao pre. Zbog toga je dobro imati na umu reči Suzan Zontag koja je govorila da ne želi da snovi tumače njen život, već da njen život tumači snove. Edgar Alan P...

  - A šta je onda književnost? - Pa, na primer, Marsel Prust. Ili Džems Džojs. - Džojs? - upita on primičući se. - Onaj što je napisao Uliksa? Probao sam da čitam. Dosadno. Ako ćemo pravo, uopšte ne shvatam zašto su potrebne takve knjige. - Kako to misliš? - Pa tog Uliksa niko ne čita. Tri čoveka su ga pročitala i onda celog života od tog žive - pišu članke, idu na konferencije. A niko drugi to nije savladao. - Znaš šta - rekoh, bacajući Vukodlake na pod. - Vrednost knjige ne odredjuje to koliko će ljudi da je pročita. Genijalnost Mona Lize ne zavisi od toga koliko posetilaca prodje pored nje tokom godine. Najveće knjige imaju malo čitalaca, zato što njihovo čitanje zahteva napor. Ali upravo zbog tog napora radja se estetski efekat. Književni fast-fud nikad ti neće podariti nešto slično. - Jednom sam te već zamolio, govori jednostavnije... - Sasvim jednostavno mogu da kažem ovako. Zamisli, recimo, da si kamiondžija. Knjige koje čitaš su kao saputnici koje primaš u kabinu....