Duhovnost

Nemoguće je potpuno vladati nad spoljašnjim okolnostima. Situacije u životu često dolaze same od sebe, donoseći nam nove prepreke i izazove. Ipak, postoji jedan svijet nad kojim imamo potpun kontrolu, a to je naš unutrašnji svijet. Mi ne možemo izabrati šta će nam se dogoditi, ali mi biramo kakav stav ćemo zauzeti prema svemu onome što nam se dešava i kako ćemo sebi predstaviti sve to što nam se dešava. Mi možemo izabrati da sebi predstavimo jednu istu situaciju na dva načina – na način koji nas unapređuje i osnažuje ili na način koji nas obesnažuje, plaši ili razočarava. To je potpuno u našim rukama. Stres ne doživljavamo zbog onoga što nam se dešava, već zbog značenja koje dajemo onome što nam se dešava.

Nemojmo da odbacimo nekoga samo zato što on ili ona slijedi neki duhovni put, ili ne slijedi neki duhovni put. Bez sumnje, svi mi učimo. Ako je bilo ko zainteresovan da sazna koja je tvoja duhovna praksa, pričaj o tome; objasni kako ti je ona pomogla, ali ne pokušavaj da ga ubjedjuješ da radi istu stvar. To je smisao izreke u Bibliji: "Traži i biće ti dato". Ti ne treba da ideš i podučavaš nekoga. Ako neko to traži, jednostavno podijeli to što znaš. Ako ta osoba poželi da radi istu stvar, fino. Ako ne, ako on ili ona želi da slijedi neki drugi duhovni put, opet fino. Sa jednim takvim stavom, naučićeš da voliš svakog, da poštuješ svakog, i biće harmonije u tvom životu. Istina je uvijek ista. Ko god da je potraži, dobiće isti odgovor. Buda ga je dobio. Isus ga je dobio. Muhamed ga je dobio. Odgovor je isti, ali metod za njegovo dostizanje može da se razlikuje na ovaj ili onaj način.

Ljudski je život izgleda neka vrsta lijevka. Mi ulazimo kroz uži kraj pri rođenju i što dalje i dalje odmičemo, lijevak se sve više širi. Naš se horizont sve više približava Beskonačnom, i kao da nema kraja našem potencijalnom razvoju.

- Kada nađeš čovjeka s kojim vrijedi govoriti i ne govoriš, izgubio si čovjeka. Kada nađeš čovjeka s kojim ne vrijedi govoriti i govoriš, izgubio si (protraćio) riječi. Mudar čovijek ne gubi ni čovjeka, ni riječi. - Kad god šetam u društvu u kome nas je trojica, uvijek mi jedan od njih može biti učitelj (ili je uvijek tu jedan koji ima nečemu da me nauči). Odaberem dobru osobu i uzimam je za primjer, ili uočim lošu osobu i izbjegavam da takav budem. - Neću da učim čovjeka koji sam ne želi da uči, i neću objašnjavati onom koji sam ne pokušava da sebi razjasni stvari. I ako objasnim jednu četvrtinu, a čovjek se opet ne potrudi da o njoj razmišlja i da sam izvuče ono što je prećutno sadržano u preostale tri četvrtine, neću se potruditi da ga ponovo poučavam. - Možeš li da zamisliš sićušnu dušicu na položaju ministra? Prije nego što dođe do tog položaja, on je pun brige da dođe do njega, a pošto ga dobije pun je brige da ga ne izgubi, a ako počne da se brine da ga ne izgubi, o...

Opraštanje je najbolji lijek, najbolji iscjelitelj. Ako ne možete da oprostite, onda blagoslovite. Blagoslov liječi. Ako ne možete da blagoslovite, privući ćete sličnu osobu opet i opet u svoj život u budućnosti i imati isto bolno iskustvo opet i opet, uvijek s novom osobom. Nije vrijedno toga. Najveći dar koji možete sebi dati je da iskoristite ovaj život da se oslobodite. Možete biti vezani za Zemlju zauvijek. Ovo je veoma težak životni test. Znate šta je Isus propovijedao? Istu stvar. Ako ne možete neprijatelja da volite kao sebe, onda me ne možete dostići, jer što više mrzite, to ste više vezani za Zemlju. A što ste više vezani za Zemlju, to više ima žalosti. Dakle, najbolji metod je da idete u suptilnost. To je upravo ono čemu vas uči meditacija

Ono što ponekad vidimo, što nam otkupi i ukrade poglede, ne predstavlja istinit odraz... Prava vrijednost je duša, u njoj je skrivena naša spoljašnjost, naš sjaj, koji nekako nikad ne blijedi, ne nestaje, dar od Boga koji, istaknut na pravi način, premašuje vidljivo i govori nam o sljepilu površnosti. Uvijek treba zaviriti u dušu, jer je u njoj, duboko, poput lavirinta, skrivena naša istinska ljepota, naš žar, vatra i savršenstvo.

Postoje ljudi koje jednostavno voliš. Ni zbog čega posebnog. Tek tako. Dodirnu te mišlju kao usput, taknu ti srce samo na sekundu i ostanu u duši do kraja života. Prepoznaš ono najbolje i najljepše u njima, što se ne može očima vidjeti, rukama dotaknuti - što se vidi samo srcem. Tek tako. Tebi je lijepo od same pomisli da oni postoje. Oni mogu biti veoma daleko... u drugim gradovima ili čak u drugim zemljama. Ali ti znaš i osjećaš da postoje, da si i ti njima drag... I lijepo ti je… Tek tako…

A  ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i gone, da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje dažd pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li tako i carinici?   I ako pozdravljate samo braću svoju, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?   Budite vi, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.(Matej, 5, 44-48)

Nemoj da voliš samo svoje prijatelje. Voli sve i svakoga podjednako. Sve stvari su tvoji prijatelji, ne samo ljudi. Voleći sve, ti stvarno voliš sebe. Sve nije ništa do izraz tebe samog. Ako staneš ispred ogledala, ti voliš taj odraz u ogledalu. Ti mu se smiješ i on se tebi smije. Na isti način, čitav svijet je tvoja projekcija. Ti voliš, jer si sačinjen od ljubavi; ne zato što moraš da voliš. Sveti spisi kažu da treba da voliš svoga bližnjeg kao samog sebe. Ti ne voliš tvog bližnjeg kao neku individuu; ti voliš tu osobu kao tvoje Sopstvo. To znači da treba da vidiš svoje Sopstvo u drugima. Prava ljubav je moguća samo kada sve vidiš kao izraz samog sebe. Svi drugi nijesu ništa drugo do ti; samo se čini da su oni drugo. Uvijek treba da idemo izvan imena i oblika. Kada se uzdignemo iznad ograničenja svijeta, otkrićemo da je suština ista.

Vi nijeste odgovorni nijednoj naciji, nijednoj crkvi, nijednoj religiji. Vi ste odgovorni samo za jednu stvar, a to je samo-spoznaja (da upoznate ko ste vi). A čudesno je to da, ako uspijete da ispunite ovu dužnost, moći ćete onda da ispunite druge dužnosti s lakoćom. Onog trenutka kada spoznate vlastito biće, vaš pogled na svijet će se iz korjena promijeniti. Vaš stav prema životu pretrpiće radikalne promjene. U vama će se javiti novi osjećaj odgovornosti – ali ne osjećaj kao da bi nešto trebalo uraditi, niti osjećaj kao da se neka obaveza mora ispuniti, već osjećaj radosti što to činite.