Duhovnost

Nakon 20 dana samoće, osjetio sam da sam u mnogo lošijem stanju nego što sam bio. U tolikoj samoći, obuzimale su me ružne, čak zle misli. Potražio sam svog vodiča i ispričao joj što mi se događa. Rekao sam joj kako sam krenuo na hodočašće kako bih bio bliži Bogu, a tri nedjelje kasnije osjećao sam se veoma loše. "Tebi je bolje, ne brini se", rekla mi je. " Kada upalimo svoje unutrašnje svijetlo, prvo ugledamo paučinu i prašinu, odnosno svoje slabe tačke. One su svakako tu, samo ih nijesmo vidjeli u tami. Sad kad ih vidiš, biće ti lakše očistiti dušu."

Uzmite jednu ideju. Učinite da je ta ideja vaš život - mislite o toj ideji, sanjajte o toj ideji, živite po toj ideji. Neka mozak, mišići, nervi, svaki dio vašeg tijela bude pun tom idejom. I ostavite svaku drugu ideju. Ovo je put do uspjeha.

Gospode, učini me oruđem svoga mira! Gdje je mržnja, da donosim ljubav. Gdje je sumnja, da donosim vjeru. Gdje je očaj, da donosim nadu. Gdje je tama, da donosim svjetlost. Gdje je žalost, da donosim radost. I da ne tražim toliko da budem utješen, nego da tješim; niti da budem shvaćen, nego da umijem shvatiti drugoga; niti toliko da budem ljubljen, nego da ljubim.

Tamo gdje je ljubav, sve je čisto. Hrana koju kuva majka za djecu ljubav je u čistom obliku. Ljubav je začin koji preobražava svaku hranu. Zato Vede kažu da bi trebalo djeca da jedu samo onu hranu koju im majka ili otac pripremaju s ljubavlju. Jer sva osjećanja koja imate dok pripremate hranu bivaju umiješana u jelo. I to onda ponudite svojim najbližima: nervozu, smetenost, zebnju, bijes, sumnju, ljubomoru... Kad taj princip već tako radi, ponudite im u hrani ljubav, radost, slobodu... a ne svoje loše osobine...

Duhovni put je za cijeli život. Onaj koga počne da privlači svijetlo mudrosti, teško da će se ponovo zadovoljiti samo onim plodovima koje nudi svjetovni način života.To vam je kao kad noću upalite lampu i vidite kako se insekti skupljaju oko plamena. Oni koje plamen ne privlači previše, neće se mnogo približiti i vratiće se u tamnu noć, ali oni koji priđu bliže, njima nema povratka. Ponekad će i život žrtvovati da uđu u to svijetlo. Istinski se okrenutu od materijalnog svijeta ka duhovnom veoma je teško i takva odluka zahtijeva od čovjeka čistotu, jasnoću, snagu volje i snažnu čežnju ka božanskim, jer iskušenja će ga zaskočiti tamo gdje se najmanje nada. Ukoliko je veragja, odvezanost postojana, privlačnost duhovnosti biće sve jača i tragalac je ne može ostaviti. Ali, treba biti oprezan i pojam nevezanosti ne shvatiti pogrešno. Osloboditi se vezanosti ne znači napuštiti porodicu ili zanemariti svoje dužnosti. To je mnogo više povezano s unutrašnjim uklanjanjem straha od odvaj...

Prepreke su tu da zaustave one koji ne žele dovoljno. One su tu da zaustave ostale. Zaista, mnogo ljudi prolazi kroz život kukajući o svojim problemima. Uvijek sam vjerovao da biste, ako biste samo jednu desetinu energije koju potrošite na kukanje primijenili na rješavanje problema, bili iznenađeni time kako stvari lijepo mogu da se riješe.

I čini mi se da se Strašni sud sastoji u tome da će svako od nas stati pred licem savršene ljubavi i uvidjeti kako je malo ima u sebi, i užasnuti se.

Nikada nijesam živio bez religije i ne bih mogao nijedan dan da živim bez nje, ali čitav život sam izdržao bez crkve. Konfesionalno i politički podijeljene posebne crkve izgledale su mi uvijek, a najčešće tokom svjetskog rata, kao karikature nacionalizma.

Ne postoji razdaljina koju ljubav ne može premostiti, ne postoji bolest, koju snažno projektovana ljubav ne može izliječiti. Ljubav može izvojevati sve pobjede. Ona je koncentrisana kinetička energija, najjača sila u Prirodi. I samo kad biste mogli održati ljubav cijelog života, ne bi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost.

Nemoguće je potpuno vladati nad spoljašnjim okolnostima. Situacije u životu često dolaze same od sebe, donoseći nam nove prepreke i izazove. Ipak, postoji jedan svijet nad kojim imamo potpun kontrolu, a to je naš unutrašnji svijet. Mi ne možemo izabrati šta će nam se dogoditi, ali mi biramo kakav stav ćemo zauzeti prema svemu onome što nam se dešava i kako ćemo sebi predstaviti sve to što nam se dešava. Mi možemo izabrati da sebi predstavimo jednu istu situaciju na dva načina – na način koji nas unapređuje i osnažuje ili na način koji nas obesnažuje, plaši ili razočarava. To je potpuno u našim rukama. Stres ne doživljavamo zbog onoga što nam se dešava, već zbog značenja koje dajemo onome što nam se dešava.