Antoni de Melo - DUHOVNOST
Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije
svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udaju spavajući,
spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude.
Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim
bivstvovanjem...
...Govorio sam o tome da ne želimo biti srećni, ili tačnije: ne želimo biti bezuslovno srećni. Spreman sam na to da budem srećan ako budem imao ovo i ono, i ono treće. Ali to je isto kao kad bismo svom prijatelju, ili Bogu, ili bilo kome rekli: „Ti si moja sreća. Ako te ne dobijem, odbijam biti srećan.“ Kako je to važno shvatiti. Ne možemo zamisliti sreću bez tih uslova. Upravo tako. Ne možemo zamisliti sreću bez njih. Naučili su nas da svoju sreću polažemo na njih.
To je dakle prvo što moramo učiniti ako se želimo probuditi, a probuditi se je isto kao i da kažemo da želimo ljubav, da želimo slobodu, da želimo radost, mir i duhovnost. Pod tim vidom duhovnost je najsvrsishodnija stvar na cijelom svijetu. Izazivam vas da se, ako možete, sjetite što je to svrsishodnije od duhovnosti! Pogledajte kako su ljudi svuda jadni, usamljeni, u strahu, zbunjeni, kako u svojim srcima trpe od unutrašnjih i spoljnih sukoba.
Zamislite da vam neko pokaže način kako da se svega toga otarasite. Zamislite da vam neko pokaže način na koji ćete zaustaviti to užasno rasipanje energije, zdravlja i osjećanja koja se javljaju zbog tih sukoba i zbrke. Da li biste to željeli? Zamislite da nam neko pokaže način na koji bismo mogli zaista voljeti jedni druge, biti u miru, živjeti u ljubavi. Možeš li se sjetiti bilo čega svrsishodnijeg? Ali, umjesto toga, ljudi misle da su veliki poslovi svrsishodniji, da je politika svrsishodnija, da je nauka svrsishodnija. Od kakve je koristi poslati čovjeka na mjesec, ako ne možemo živjeti na zemlji?
Iz knjige "Buđenje"
...Govorio sam o tome da ne želimo biti srećni, ili tačnije: ne želimo biti bezuslovno srećni. Spreman sam na to da budem srećan ako budem imao ovo i ono, i ono treće. Ali to je isto kao kad bismo svom prijatelju, ili Bogu, ili bilo kome rekli: „Ti si moja sreća. Ako te ne dobijem, odbijam biti srećan.“ Kako je to važno shvatiti. Ne možemo zamisliti sreću bez tih uslova. Upravo tako. Ne možemo zamisliti sreću bez njih. Naučili su nas da svoju sreću polažemo na njih.
To je dakle prvo što moramo učiniti ako se želimo probuditi, a probuditi se je isto kao i da kažemo da želimo ljubav, da želimo slobodu, da želimo radost, mir i duhovnost. Pod tim vidom duhovnost je najsvrsishodnija stvar na cijelom svijetu. Izazivam vas da se, ako možete, sjetite što je to svrsishodnije od duhovnosti! Pogledajte kako su ljudi svuda jadni, usamljeni, u strahu, zbunjeni, kako u svojim srcima trpe od unutrašnjih i spoljnih sukoba.
Zamislite da vam neko pokaže način kako da se svega toga otarasite. Zamislite da vam neko pokaže način na koji ćete zaustaviti to užasno rasipanje energije, zdravlja i osjećanja koja se javljaju zbog tih sukoba i zbrke. Da li biste to željeli? Zamislite da nam neko pokaže način na koji bismo mogli zaista voljeti jedni druge, biti u miru, živjeti u ljubavi. Možeš li se sjetiti bilo čega svrsishodnijeg? Ali, umjesto toga, ljudi misle da su veliki poslovi svrsishodniji, da je politika svrsishodnija, da je nauka svrsishodnija. Od kakve je koristi poslati čovjeka na mjesec, ako ne možemo živjeti na zemlji?
Iz knjige "Buđenje"
Коментари
Постави коментар