- Svi smo mi prevalili dug put dok nijesmo stigli ovamo.
Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od
prethodnog, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući gdje
hrlimo, ne misleći na sjutra. Znaš li koliko smo života proživjeli dok nijesmo
shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu?
Hiljadu života, deset hiljada! Pa još stotinu života dok nijesmo naslutili da
postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nijesmo
nauĉili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga
pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo
svoj idući svijet prema onom što smo nauĉili u ovom. Ne nauĉiš li ništa, idući
ti je život jednak sadašnjem, ista ograniĉenja i iste poteškoće koje treba
savladati.
- Šta će biti poslije ovoga? Gdje idemo? Zar nebo uopšte postoji?
– Ne, Džonatane, ne postoji. Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je
savršenstvo.
Divna knjiga. Valjalo bi je obnoviti. Baš je dosta vremena prošlo... 💭
ОдговориИзбришиDa, zaista vrijedi s vremena na vrijeme je opet pročitati...
Избриши