Meher Baba – KARMIČKE PREDODREĐENOSTI


Život fizičkog tijela prestaje onda kada se istroše sve impresije kojima je bilo predodređeno da se ispolje u toj inkarnaciji. Kada duša napušti fizičko tijelo, preostaju samo um i ego sa svim impresijama nakupljenim za vrijeme zemaljskog života. Tada započinje jedan novi proces, proces misaone retrospekcije zemaljskih iskustava kroz oživljavanje impresija vezanih za zemaljski život. Smrt mu dođe nešto kao odmor između dvije inkarnacije.

U tom međustanju između dvije inkarnacije, svijest duše usmjerena je na prikupljene zemaljske impresije i obuzeta je njihovim proživljavanjem. Zadovoljstvo i bol se doživljavaju u mnogo intenzivnijem stanju nego za vrijeme boravka u grubom tijelu, pa se ovakva subjektivna stanja pojačanog zadovoljstva, odnosno patnje, nazivaju pakao i raj. Pakao i raj su, dakle, stanja uma, a ne stvarna mjesta.

Stanje pakla i stanje raja prestaju onda kada svijest prođe sve utiske koje je ponijela sa sobom iz života na zemlji. Ovo ima svoju svrhu u tome što pomaže da se asimiluju iskustva stečena u razdoblju zemaljskog života, a pojedinačna duša će započeti svoju narednu inkarnaciju u fizičkom tijelu obogaćena prethodnim naravoučenijima. Lekcije naučene kroz svojesvrsnu refleksiju i popis iskustava u mentalnom tijelu proživljavaju se kroz patnju ili sreću pojačanog intenziteta. A u narednoj inkarnaciji one će postati dio intuitivne prirode aktivne svijesti, koja pritom neće imati nikakvih sjećanja na događaje iz prethodne inkarnacije. Istine koje je um apsorbovao u posmrtnom životu u sljedećem životu postaju sastavni dio urođene mudrosti. Razvijena intuicija je sređeno zgusnuto znanje, prethodno pročišćeno kroz raznorazna iskustva skupljena tokom prošlih života, tako da razne duše započinju svoj zemaljski život s različitim stepenom intuitivne mudrosti.

Opšte prednosti i nedostatke jedne inkarnacije uvijek određuje specifičnost impresija koje je duša prikupila u prošlosti. Ove nataložene impresije određuju da li će se duša inkarnirati na Istoku ili Zapadu, muškom ili ženskom obličju, u ovom ili onom vremenskom razdoblju, kao ubica ili kao svetac.

Uzastopne inkarnacije u fizičkom svijetu samo su naizgled nepovezane, jer kroz mentalno tijelo, koje je neprekidno prisutno u svim životima duše, djeluje zakon karme, i kao faktor povezivanja, i kao faktor oblikovanja različitih života.
Duša, u stvarnosti jedna i nedjeljiva, prividno je upojedinjena zbog ograničenja mentalnog tijela, koje je uporište ego-uma. Ego-um se formirao od impresija koje su se taložile kroz ranija čovjekova iskustva i akcije. On predstavlja jezgro inkarnirane jedinke. Tako se za ego-um, kao rezervoar latentnih impresija, kaže da predstavlja stanje mentalnog tijela. Za ego-um, kao dušu koja proživljava aktivirane i ispoljene impresije, kaže se da predstavlja stanje suptilnog tijela. A za ego-um koji je sišao u grubu sferu radi stvaralačkog djelovanja, kaže se da predstavlja stanje fizičke inkarnacije. Tako ego-um, čije je sjedište u mentalnom tijelu, predstavlja onaj entitet koji obuhvata sve faze kontinuiranog postojanja zasebne individue.

Ego-um, sa sjedištem u mentalnom tijelu, preuzima niža tijela u skladu sa impresijama pohranjenim u njemu. Ove impresije određuju da li će individua umrijeti mlada ili će doživjeti duboku starost; hoće li biti zdrava ili bolesna, ili će možda imati iskustvo i jednog i drugog; hoće li patiti od fizičkih nedostataka, kao što je, na primjer, sljepilo ili će uživati u punoj snazi svoga tijela; hoće li biti oštroumna ili glupa, čista ili nečista srca, slabe ili jake volje….

Ego-um se oblikuje pod uticajem karmičkih impresija, koje nastaju ne samo kao posljedica fizičkih akcija, već i osjećanja i razmišljanja. Osobenosti svake inkarnacije prilagođene su potrebama ego-uma i njegovom sastavu. Prema tome, ako je neka osoba razvila naročite sposobnosti ili sklonosti u jednoj inkarnaciji, ona će ih prenijeti i u naredne inkarnacije. Isto tako, stvari koje su ostale nedovršene u jednoj inkarnaciji, mogu biti dovršene u sljedećoj. Zahvaljujući trajnosti impresija, karmičke veze izgrađene u jednoj inkarnaciji nastavljaju se i razvijaju u nizu sljedećih.

Ta razmjena među dušama ogleda se i u zakonitosti po kojoj mržnja rađa mržnju, strast izaziva strast, a ljubav priziva ljubav. Ovaj zakon dejstvuje ne samo za vrijeme jednog, već tokom više života. Osoba je prisiljena da mrzi ili se plaši neprijatelja iz nekog od prošlih života, mada u sadašnjem životu ne postoje vidljivi razlozi za to. Isto tako, bez ikakvog jasnog povoda, u sadašnjem životu osjeća potrebu da pomaže i voli prijatelje iz prošlog života. Osoba najčešće nije svjesna razloga za takva osjećanja, što ne znači da ti razlozi ne postoje. Mnoge naizgled neobjašnjive stvari postaju shvatljive kada se razmotre u svjetlosti karmičkih veza iz prošlih života.

Zakon karme je zakon koji se ispoljava kroz neprekidnu razmjenu i uzajamno prilagođavanje i djelovaće sve dotle dok postoje individualne duše koje žude da se ispolje u običnom svijetu.

Karmičke predodređenosti se popularno zovu sudbinom. Sudbina, međutim, nije, kao što se misli, tuđ i nametnut jaram. Čovjek je sam stvorio svoju sudbinu koja ga prati još iz davnina, i kao što je sudbina uslovljena prošlom karmom, isto tako se može preoblikovati, izmijeniti, čak poništiti karmom sadašnjeg života.

Kao što prirodu karma u zemaljskom životu određuju impresije pohranjene u ego-umu, tako i kvalitet zemaljskog života utiče na prirodu impresija. Impresije u ego-umu i karma na zemlji uzajamno su zavisni. Kvalitet zemaljske karme igra važnu ulogu u oblikovanju i preoblikovanju impresija ego-uma. On im daje podsticaj, što je presudan faktor dalje sudbine individue. Samo se na poprištu zemaljskog postojanja kreativna i plodonosna karma može manifestovati posredstvom grubog tijela. Dublje razumijevanje i pravilna primjena zakona karma omogućiće čovjeku da, uz pomoć razborite i mudre akcije, postane gospodar svoje sudbine. Svaka osoba je postala to što jeste zahvaljujući sopstvenim djelima. I upravo kroz sopstvena djela može da preoblikuje sebe prema zahtjevima svog srca, i da se konačno oslobodi karmičkih predodređenosti koje upravljaju njenim životom i smrću.


Коментари

  1. Dok ja smognem vremena da prostudiram "onaj" tekst (tj. kad odem na godišnji odmor) onako sistematično kako bih želela, ti stalno imaš nove tekstove koji pomalo osvetljavaju priču. Međutim, ipak ću ovaj nešto prokomentarisati:
    1. "Život fizičkog tijela prestaje onda kada se istroše sve impresije kojima je bilo predodređeno da se ispolje u toj inkarnaciji." Ključna reč je "predodređeno"!
    2. "Ego-um, sa sjedištem u mentalnom tijelu, preuzima niža tijela u skladu sa impresijama pohranjenim u njemu. Ove impresije određuju da li će individua umrijeti mlada ili će doživjeti duboku starost; hoće li biti zdrava ili bolesna," Ključna fraza je "impresije određuju da li će osoba biti zdrava ili bolesna"
    3. " Osoba je prisiljena da mrzi ..." (?)
    Mislim da je izričitost izjava s početka ovog teksta (kao ove 3.) u velikoj suprotnosti s krajem teksta koji kaže:
    " kao što je sudbina uslovljena prošlom karmom, isto tako se može preoblikovati, izmijeniti, čak poništiti karmom sadašnjeg života"
    Da li misli da ti karma iz prošlih života oblikuje ovaj (zbog 1.) - i tu nema pomoći, a ti sad budi drugačiji (čitaj "bolji"), pa će ti biti bolje u sledećem životu. Ovde već mora da važi ona primitivna logika koja izvodi zaključak da tvoja dela u ovom životu (napr. loša ishrana, izloženost otrovima, sl...) ne utiču na dužinu OVOG života (zbog 2. i 1.), već NEKOG SLEDEĆEG (zbog 3.) ??!!!
    Generalno nemam problem s ovim konceptom, ali me jako interesuje da li su očigledne logičke neusaglašenosti stvar nejasnog izražavanja autora, lošeg prevoda ili moje nemogućnosti da vidim. Jako me interesuje tvoje viđenje upravo ovih pitanja koja sam navela. Pozdrav :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zakon o uzročno-posljedničnim vezama sveobuhvatan je i proteže se na sve života koje provodimo na točku rađanja i umiranja od prapočetka. Neke karme se aktiviraju gotovo odmah - može da se vidi u istom satu ili istom danu i uzrok i posljedica. Ali ima karmičkih sjemena koja čekaju mnogo života da bi se pokrenula. Ali, život jeste dat da se te impresije razriješe, “potroše”, da bi moglo da se dalje napreduje ili, čak, u ovom životu postigne oslobođenje. Ako ja sa mržnjom prema nekome, nečemu, umrem, sledeći život će opet uspostaviti naš odnos pa će ta mržnja da kulminira ili da bude razriješena, poništena, zavisno od toga kakva je suština svih pohranjenih impresija u mom umu, onih impresija koje sačinjavaju moj karakter. Ali samo sam ja taj koji je može “ugasiti”, transformisati, i rađaću se sve dok to ne uradim, dok odnos sa tom osobom, osobama, i svim osobama sa kojima imam nerazjašnjene odnose, ne razriješim.
      Dužina života jeste određena (izuzetak su ekstremni slučajevi - samoubistvo, samotrovanje raznim opojnim sredstvima i sl), ali njegov kvalitet sami određujemo. Sve loše impresije koje donosimo možemo, radom na sebi, da poništimo i sada, u ovom životu, da ih pretvorimo u dobre.
      Svaka naša misao, svaka želja (i dobra i loša), a samo bog zna koliko ih je u jednom danu, da ne pričamo u jednom životu, zapisana je u našem nesvjesnom i kad tad će težiti da se materijalizuje. Kako sve te impresije iz niza inkarnacija ne mogu da se manifestuju u jednom životu, to je ovaj život (uvijek je to – ovaj, uvijek - sada), predodređen za njihov određen broj i kad se one potroše, život završava, jer je ispunio svoju svrhu. Problem je što neke, umjesto da razriješimo, produbljujemo i prenosimo u sledeći život, a još k tome dodamo ko zna koliko novih.

      Избриши
    2. Hvala tebi na odgovoru! Ono što sam zaista shvatila je da te neću više opterećivati pitanjima. Nešto nam se vizure razmimoilaze, te ne mogu da te pratim. To me, naravno, neće sprečiti da uživam u narednim tekstovima. Pozdrav, čitamo se!

      Избриши
    3. Nije uopšte nikakvo opterećenje, ali ono što jeste problem je to što je tema veoma kompleksna, previše "široka", tako da je nije lako u nekoliko rečenica objasniti, ući u njenu srž. Zastupljena je, kako je neki psiholozi nazivaju, paradoksalna logika, pa ono što se na prvi pogled čini nelogičnim (mjereno matematičkom logikom), u krajnjem se ipak pokaže kao idealan sklop, kao cjelovitost, kompaktnost. A za to treba mnogo više prostora, "dodirnuti" i dosta drugih oblasti da bi se sve bilo ukomponovano, objašnjeno kako treba.

      Избриши

Постави коментар