Vesna Krmpotić - DOVEO SAM TE U SVOJ VRT, CVIJETE
Doveo
sam te u svoj vrt, cvijete.
I sada radi svoj posao: miriši.
Sve je ostalo Moj posao – kiša i sunce, hlad i zemlja, grablje i motika, pa čak i crv, koji vam svrdla u srcu korijena.
Ah, ne brinite ni za što – izdišite svoje jasminske i ljiljanske duše u vjetar, i prepustite Meni brigu o vjetrovima.
Sve je ostalo Moj posao – kiša i sunce, hlad i zemlja, grablje i motika, pa čak i crv, koji vam svrdla u srcu korijena.
Ah, ne brinite ni za što – izdišite svoje jasminske i ljiljanske duše u vjetar, i prepustite Meni brigu o vjetrovima.
O
mirisu se radi, cvijeće moje, o mirisu se radi.
Šta je čovek ako se ne pita odakle je i kuda ide, nego samo "miriše"?
ОдговориИзбришиIli misliš da su i ta pitanja sastavni deo mirisa?
Imajući na umu da je pjesnikinja učenica jednog velikog indijskog mistika, da se pjesma naslanja na tu, istočnjačku, filozofiju, tumačim je tako – da su ta pitanja odgonetnuta i odgovor je miris. Saznanje je miris. “Doveo sam te u svoj vrt, cvijete” – uzdigao sam te do mojih božanskih visina, odakle si potekao i gdje si se poslije svega vratio, gdje je tvoj izvor, i sad kad to (sa)znanje imaš, prenosi ga dalje, širi ga – miriši. To je, na neki način, onako kako je ja shvatam :)
ИзбришиAli, moram dodati,, složio bih se sa onim piscima koji kažu da je neki tekst onakakv kakvim ga čitalac vidi, kakvu poruku prima, a kako svi to radino na neki svoj poseban način, to I tekstu daje mnogo dublju, bogatiju, višeznačajniju dimenziju. A u tome, suštinski, jeste draž čitanja, da ja tumačim tekst na svoj način, da ga vidim iz svoje perspektive, na svoj način percipiram, a ne onako kako mi to neko, pa bio to I pisac, unaprijed određuje.
ИзбришиDa, ovaj drugi odgovor je vrh diplomatije! Ha, ha - ok razumela sam i Vesnin tekst i tvoj komentar!
ОдговориИзбриши