Ivo Andrić - I DRUGI SU NAM POTREBNI
Otkako
se misli piše i na ovom svijetu neprestano se tvrdi i ponavlja kako je ,,od
svih zala na zemlji najgore zlo čovjek", i kako je "čovjek čovjeku
vuk". I sam sam često tako pisao; dijelom na osnovu iskustva, dijelom što
sam osjećao potrebu da to ponavljam za drugima. Ali s godinama, moj se pogled
zaustavlja na drugoj, protivnoj strani medalje. I ja ne mogu da se načudim i
nadivim šta sve može čovjek značiti čovjeku; od kakve pomoći i utjehe može biti
jedan drugom, koliko radosti pružiti i primiti... Ne gubim ja iz vida ni onu
prvu, protivnu, stranu medalje, ali sve mi je češće pred očima činjenica: da
samo kroz drugog čovjeka možemo potpuno osjetiti ljepotu i veličinu života koji
nam je dan. To me ispunjava nekim zanosnim vjerovanjem.
Neizmerno sam zahvalna na tome da još uvek ima divnih ljudi koje nalazim na najrazličitijim mestima, koji mi prilaze i kojima ja prilazim čista srca, čija me ljubav i blagost prosto zapljuskuje. Čini mi se da tek onda kada si i sam srećan i ispunjen možeš tuđu ljubav da primiš. I po tome što je to paradoks vidiš da je istina.
ОдговориИзбришиPS. Hvala ti što za Andrića još ima mesta ( u ovom pakovanju za pusto ostrvo, naravno)
Kako to Andrić kaže: "Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo".
ОдговориИзбришиBez njega se "tamo" ne ide. :)