Ivo Andrić - MOLITVA
Bože,
ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od Tvoje volje sve
zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i
stvarno i da naša nada ne bude isprazna.
Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor.
Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja.
I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan Tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo.
Sada, kada sam video, čuo, osetio i upoznao i jedno i drugo, vreme je da potražim treće mesto. Skrovito a uzvišeno, gde se ne urla i ne peva, gde se stiču konci i uzlovi života i smrti, gde se ne želi i ne čeka, nego se sedi nad nađenim i dočekanim, nad nepreglednom i neprolaznom rekom života, celog života, u razmišljanju, bez želje i pomisli da se obuhvati, zaustavi ili zgrabi.
ОдговориИзбришиNe znam zašto su meni ova dva "znaka pored puta" išla uvek zajedno, kao alfa i omega, kao pun krug života.
Da, a tu je negdje i ovaj:
ОдговориИзбриши"S godinama, tačnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlju, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje, možda razumnije i čovečnije. Ali to nije dovoljno. Vreme je da se pređe na postizavanje višeg stepena, a to je: unutarnje ćutanje. Šta vredi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu i podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga".
Bilo je vreme da već naučimo da u sebi ćutimo. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vreme je, jer inače će nam se desiti da do kraja zlo živimo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno".
Ha-ha, pa dvoumila sam se između te dve. Ali kako ova pominje starost, nešto nisam htela...
ОдговориИзбришиNe misli da je mislio na starost u tom smislu. Jer, ima on i onu po kojoj nije bitna dužina života. da ne treba život "na silu" produžavati, već je bitan kvalitet, pa "mladost treba produžiti, mladost ili bar snagu zrelih godina". Dakle, starost ne postoji, samo "snaga zrelih godina", i prelazak na "postizavanje višeg stepena".
ИзбришиIspravka, treba gore da počinje sa - Ne mislim
Избриши"Vrlo često se dešava da ljudi žive duže nego što treba, nego što vrijedi, duže nego što život ima cilja i smisla. Prema tome, beskorisno je i apsurdno raditi na produženju života uvijek i po svaku cijenu. Mladost treba produžiti, mladost ili bar snagu zrelih godina".
ИзбришиVidi, u ovoj virtualnoj stvarnosti i kojoj se ja krećem (blog, instagram i goodreads) teško nalazim i nekog svojih godina, a kamoli nekog starijeg. Međutim, ti imaš tu čast ... Ne kažem da me mladi ljudi ne inspirišu. Nove ideje su uvek dobrodošle, ali nekad se umorim videći u njima ono što oni još ne vide, ono čega treba da se oslobode.
ОдговориИзбришиHaha, hajde može ono "snaga zrelih godina".
U virtualnoj stvarnosti u kojoj se ja krećem (blog, fejsbuk) ima dosta ljudi i starijih od mene, a prije bih rekao da su "mladost produžili" nego "snagu zrelih godina". :) (ovo nije na moj račun :) ) No, ima tu dosta jogija, svamija, onih koji se bave raznim drugim duhovnim aktivnostima, duhovno samoostvarenih, pa se toliko i ne obaziru na godine.
ИзбришиNo, bitno je da se razumijemo, mi u "snazi zrelih godina" :) :) :)