Ivo Andrić - POREMEĆAJ ZA DUHOVNI SVIJET
Kad
čovjek koji je predodređen za duhovni život i već posvećen u njega, pređe u
protivni tabor, u svijet isključivo spoljnjeg i materijalnog života, to je za
duhovni svijet ogroman poremećaj, otprilike kao što su velike geološke
kataklizme za zemlju. To je velika šteta za oba svijeta i najcrnja propast za
čovjeka samog. Ali najgore što ga čeka u tom novom životu, u kom je svaki sat
jedan sasvim zaseban pakao, to je ovo: Takav čovjek unese u nestalni i
besmisleni spoljni život sva mjerila i svu logiku duhovnog života i poretka. I
tu nije teško zamisliti paklenu disharmoniju takvog života. Čovjek lebdi i gine
na mukama, kao između dva ispolinska žrvnja, između onoga što više nije i onoga
što ne može i ne treba da postane.
Zašto bi, pobogu, neko to radio?
ОдговориИзбришиMožda i sam autor daje mogući odgovor:
On nije imao ni potrebnu snagu volje da savlada i suzbije svoje nezdrave želje, ni hrabrosti da podnese posledice njihovog ostvarenja.
To me podsjeća na onu priču o lisici koja nikako nije mogla da dohvati grožđe, ali nije mogla ni da ga napusti... pa se tješila kako ne valja, sigurno je previše kisjelo, ali joj samim pogledom na njega voda išla na usta...
ОдговориИзбришиČovjek kojeg privlači duhovno, ali koji pati za matrijalnim, pa nije ni tamo ni tamo, u toj rastrzanosti provede vijek i od života napravi pakao.