Višvaguruđi Mahešvarananda – CRTICE O LJUDSKOJ PRIRODI

LJUTNJA, MRŽNJA I POHLEPA su negativni izrazi našeg ega. Ego sam po sebi nije loš. Njegov pozitivan aspekt je volja za životom. Mi ne možemo postojati bez ega, jer bez volje za životom i životne radosti niko ne može postojati. Ego je štetan samo onda kada se izobliči u koristoljublje i iskorišćavanje drugih.

LJUBOMORA znači da smo zavisni od posjedovanja i mislimo da neko ili nešto pripada nama. Problemi uvijek nastaju kad razmišljamo sebično i želimo posjedovati nešto i čvrsto se držati toga. Kad osjetimo da u nama počinje treperiti ljubomora, trebali bismo se potruditi da budemo nezavisni i velikodušni, jer je unutrašnja sloboda najbolji lijek kojim se možemo boriti protiv takvog raspoloženja. 

Mnogi ljudi čitavog života pate jer nijesu pronašli pravu ljubav, što znači životnog partnera koji će uravnotežiti njihove lične nedostatke i ispuniti njihove želje. Ipak, ono što zapravo trebamo i što će jedino donijeti trajno zadovoljstvo i ispuniti želje naše duše je istinska, božanska ljubav. A ona se jednostavno sastoji od davanja, i samo davanja. Jednom kad nadiđemo ljubomoru, stičemo slobodu i razvijamo svoju sposobnost da damo i primimo sveobuhvatnu ljubav.

NASILJE I OKRUTNOST se nalaze svuda u prirodi, i u ljudima i u životinjama. Njihovi korjeni su u prirodnoj želji za samoočuvanjem, u nagonskoj želji za preživljavanjem. 

Mi posjedujemo dar saosjećanja – sposobni smo razumjeti šta drugima prouzrokuje patnju. A to znači da možemo naučiti kako da izbjegnemo nasilje i okrutnost. Naša djela bi trebala biti takva da nikada nikoga ne zakinemo za nešto, da nikada ništa namjerno ne uništimo i nikada namjerno ili nesmotrenošću nekome ne prouzrokujemo bol. Moramo izbjegavati bilo kakvu lošu namjeru u mislima, riječima i djelima i dok uzimamo svoju hranu. Naša taština i hedonizam ne bi trebali biti uzrok patnje ili nasilne smrti drugog živog bića. 

STRAST - u njemačkom jeziku riječ za strast je „Leidenschaft“, koja doslovno prevedena znači „stvorena patnja“, a to znači da mi sami stvaramo ono zbog čega patimo. Uzroci tome su materijalne i fizičke želje. One plamte u nama poput vrućih crvenih plamenova, a mi pokušavamo sve što možemo (najčešće upravo ono što je pogrešno) kako bismo ugasili mučiteljski izvor te vatre. Strast nas može potpuno oslijepiti i iskvariti.

Ali u pozitivnom smislu, strast je takođe dio života. Kao dio nagona za razmnožavanjem, služi da sačuva i zaštiti partnerstvo i imovinu. U obliku entuzijazma izraz je žudnje za životom, vitalnosti i kreativne energije. Izuzetna i genijalna djela potiču iz te strastvene ljubavi za životom. No, u njenom sebičnom i bezobzirnom izrazu, ona ima upravo suprotan učinak i djeluje razorno umjesto kreativno i zaštitinički. 

Pozitivan izraz strasti je predanost radu koji služi svim živim bićima, na primjer u zaštiti prirode, dobrotvornim ili humanitarnim aktivnostima, kao i u umjetnosti, istraživanju, obrazovanju, sportu itd. Na taj način strast postaje aktivna, graditeljska snaga i jaka pokretačka sila u našem duhovnom razvoju.

PONOS je, u svom pozitivnom obliku, osjećaj vlastite vrijednosti i izraz uspjeha. Uzvišeni osjećaj zadovoljstva zbog svojih rezultata i to nas podstiče na još veća dostignuća. Ipak, ponos je nezdrav kad nije praćen velikodušnošću i zahvalnošću i kada vodi u egocentrizam, samohvalu, bahatost i taštinu. U svoj uspjeh moramo uključiti i druge i s radošću ih prihvatiti, umjesto da ih potiskujemo ili omalovažavamo. Ponos ne smije biti slijep i naročitu pažnju treba pridati tome da nikad ne povrijedimo druge. U svom pozitivnom aspektu, ponos je uvijek praćen skromnošću koja nas štiti od bahatosti.

LIJENOST, tromost i nedostatak predanosti bilo čemu ne samo da su štetni već nas čine nezadovoljnim ili mrzovoljnim i dopuštaju da naši talenti zakržljaju. Ali opuštanje i odmor nakon posla važni su i dobri za naše zdravlje. Nakon napetosti uvijek treba da slijedi vrijeme opuštanja. Kao i u svemu u životu i ođe treba otkriti zlatnu sredinu. Jednostrani razvoj bilo kojeg dijela života nije dobar za naš napredak.

SUMNJA nam život čini težim. Stvara sukob. Ona jedinstvo povjerenja dijeli na dvojnost izvjesnosti i neizvjesnosti. Sumnja u sebe opterećuje naše postojanje, a unutrašnji sukob koji zbog toga nastaje slabi našu volju i na taj način nam još više povećava nesigurnost. 

S druge strane, sumnja može biti vrlo korisna kada je upotrijebljena za kritičku analizu maje. Sumnja je funkcija intelekte (buddhija). Bog nam je dao intelekt kako bi mogli da razlikujemo dobro od lošega i da donosimo ispravne odlike.