Đuro Šušnjić – RADOSNO DAVANJE

Ako je duh bogat, nema razloga da se ne dijeli i ne daje. Ako nešto dijeliš, onda dijeliš nesebično, bez želje da ti drugi uzvrate: u samom činu davanja ti nalaziš zadovoljstvo, pa si već nagrađen i više nego što si mislio. Radosno davanje: duša se pretvori u vrt pun proljeća i cvijeća. Nema veće sreće no kad u te uđe proljeće i kad tvoje biće rađa cvijeće. Nema ljepšeg prizora za ljudsko oko no kad se pupoljak otvara i rascvjetava. Ovo se ne može dokazati, ali može pokazati. Ne možeš razumom dokazati zašto živiš i zašto voliš: to se događa, kao što se cvijet razvije i miriše. Ljubav se ne može pojmovno odrediti... Ona je prevazilaženje vlastitih granica i ulivanje u druge: to je kao izvor u tebi koji se izliva i dijeli sa svima. U tvom srcu ima toliko pjesama da moraš pjevati, toliko snage da moraš igrati, toliko ljubavi da moraš voljeti...