Duhovnost

Samo ljudi bogate, stvaralačke prirode imaju sposobnost da se živo i duboko zainteresuju i za stvari za koje nemaju nikakva ličnog interesa, i koje čak ni njihovoj sujeti ne ugađaju. Po tome ćete najlakše poznati pravog čovjeka koji zaslužuje vašu pažnju i povjerenje.

Ni do čega tebi nije stalo, i ti stvarno niti voliš niti mrziš, jer i za jedno i za drugo treba bar za trenutak izići iz sebe, izložiti se, zaboraviti, prevazići sebe i svoju sujetu. A ti to ne možeš; niti ima stvari za koju bi ti to učinio, sve i kad bi mogao. Tebe tuđi jad ne može ni da dirne a kamoli da zaboli; pa ni tvoj rođeni, samo ako laska tvojoj sujeti. Ti ništa i ne želiš i ničemu se ne raduješ. Ti čak nisi ni zavidljiv, ali ne od dobrote, nego od bezgranične samoživosti, jer ne primjećuješ tuđu sreću kao ni tuđu nesreću. Tebe ne može ništa ganuti ni pokrenuti. Ti se ne zaustavljaš ni pred čim, ne što si hrabar, nego što su u tebi zakržljali svi zdravi nagoni, što za tebe, pored tvoje sujete, ne postoje ni krvne veze ni urođeni obziri, ni bog ni svijet, ni rod ni drug. Ti ne cijeniš ni svoje rođene sposobnosti. Umjesto savjesti tebe može da peče samo povrijeđena sujeta, jer jedino ona uvijek i u svemu progovara iz tebe i diktira tvoje postupke...  Takav si ti, iako izgl...

Ljudsko biće je bog, čovjek i životinja - sve u isto vrijeme. I njegovo ponašanje zavisi od toga koji je od tih njegovih djelova najrazvijeniji...

Kuga je krenula ka Damasku i prošla pored jednog karavana u pustinji. - Kuda tako žuriš? – upitao je vođa karavana. - U Damask, da uzmem bar hiljadu ljudskih života. Pri povratku, Kuga se ponovo mimoišla s karavanom, a vođa joj je rekao: - Uzela si pedeset hiljada umjesto hiljadu! - Ne, odgovorila je Kuga, uzela sam samo hiljadu. Ostalo je pokupio Strah.

Jer se čovjeku koga potpuno ispunjava prava, velika i nesebična ljubav, otvaraju vidici, ukazuju mogućnosti i putevi, koji su tolikim vještim, ambicioznim i sebičnim ljudima nepoznati i zauvijek zatvoreni.

Samo se moliti nije duhovnost. Duhovnost znači i aktivno brinuti o ovoj prelijepoj životnoj planeti. Nikada ne misli i nikada ne reci "Nije me briga". Treba da brinemo o svakoj relaciji u ovom svijetu. To može biti u vezi sa tvojom kućom, rijekom,..., tvojim prijateljima, drugim ljudima i životinjama. Tako, ne postoji nikakva tehnika za duhovnost. Da, postoji za održavanje tijela zdravim, da bi mogli svoju pranu da vodite u određenom pravcu, prema sahasrara čakri, da kontrolišete elemente, za to naravno postoje tehnike. Ali, duhovnost je nešto drugo. Ona zahtijeva samopredavanje. Znači, nema sebičnosti, nema egoa. Seva bav. To je duhovnost. Uvijek budi spreman da pomogneš bilo kome, budi spreman da pomažeš. Ne možeš da pomažeš ako unutra nemaš samilost, ljubav, saosjećajnost, sposobnost da budeš jedno sa nekim.

Naša individualna svijest je dio kosmičke kolektivne svijesti, jer smo mi djelić tog kvantnog holograma. Otuda mi u sebi možemo nositi kompletnu informaciju o Univerzumu kao cjelini, što i tvrde mistici svih tradicija. Mi, ovako sićušna bića, ne bismo imali nikakvu šansu da spoznamo tako duboke tajne prirode i univerzuma, kada ne bismo imali neprekidni kontakt sa tom bazom podataka, kada ne bismo bili dio tog kvantnog holograma, koji nam omogućava da pristupamo informacijama koje postoje na nivou kolektivne svijesti univerzuma gdje je sve zapisano. Sva pitanja i odgovori su tu. Kada se jako udubimo u rješavanje nekog problema, mi praktično stupamo u kontakt sa tim mentalnim adresama na nivou kolektivne svijesti univerzuma odakle dobijamo informacije. To je ipak kod najvećeg broja ljudi nesvjestan proces.

Nije uopšte važno gdje čovjek živi i kada živi, ako nastoji da se sa svojim životom, sa samim sobom što bolje upozna, da svoju svrhu, svoj smisao spozna, što prije i što dublje.

Čovjek jednom prošaputa Bogu:  Molim te, reci mi nešto. U tom trenutku ševa zapjeva... Ali čovjek to nije čuo. Stoga čovjek uzviknu: Bože, reci mi nešto! Grmljavina se prolomi nebom... Ali čovjek to nije primjetio. Osvrne se čovjek oko sebe i reče: Bože, dopusti mi da te vidim! Sjajna zvijezda zasja... Ali čovjek to nije vidio. I poviče čovjek: Bože, pokaži mi čudo! I život se rodi... Ali čovjek to nije opazio. Već razočaran proplaka: Samo me dotakni i znat ću da si tu! Bog se nasmiješi i pošalje leptira na čovjekovo rame... Ali on samo otrese leptira. I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru...

Zavist je slijepa i nezasita. Drevna istina, kazana i napisana toliko puta, ali samo onaj ko je to na svojoj koži osjetio može da zna i ocijeni svu težinu te istine. U očima zavidna čovjeka ovaj naš svijet je pravi raj, a svi mi ljudi smo blaženi rajski žitelji, jedini on je zarobljenik pakla, lišen mira i sreće i svakog ljudskog dobra. I tu se ništa ne da promijeniti ni popraviti. Dok postoji, on će vam zavidjeti, vama i svim ljudima oko sebe, sve do onog najnesrećnijeg od nesrećnih među živima. Zavidjeće vam i zbog onog što imate ili što biste, prema njegovom sudu, mogli imati, kao i zbog onog čega nemate i nećete nikad imati. Jer, zavidljivci vam često pripisuju dobra i preimućstva kojih nemate, kite vas kao novogodišnju jelku sjajem i bljeskom, samo da bi mogli da tako pravdaju svoje osjećanje gorke zavisti.

“Ko sam ja? Ko je Bog? Od kuda dolazim? Kuda idem? Zašto sam ovdje? Ispunjavam li dužnost zbog koje sam došao ovdje?" Jogiji i mudraci koji su se bavili tim pitanjima razvili su Vedanta filozofiju, čija je suština nedualnost: svi smo mi Jedno. To nije lako razumjeti, a još teže je praktično primijeniti. Svi kažu: "Moje tijelo, moje ruke, moja glava, moje oči, nos, stopala i slično; moje misli i osjećaji, moja iskustva, moje..., moje..." I svi se poistovjećuju sa riječju "Ja". Ko je taj koji govori: moje i ja?' Vi nijeste vaše tijelo, nijeste intelekt, misli, osjećanja i iskustva — ali vi jeste. Ko? Jastvo. Uz pomoć malog eksperimenta lako možemo otkriti gdje je to "jastvo "u našem tijelu. Zamislite da vam pokažem olovku i pitam: "Kome pripada?" Sada zatvorite oči i bez riječi, samo pokažite kažiprstom: "Pripada meni." Ostavite prst na tom mjestu i otvorite oči. Siguran sam da pokazujete sredinu vaših grudi, n...

Ima ljudi koji misle da se širenje pozitivne energije može naučiti, da postoje fraze, riječi ili rečenice koje stvaraju pozitivnu energiju same po sebi. Nije tako. Energija, pozitivna ili negativna, nalazi se u čovjeku. Ne može iz čovjeka izaći ono čega tamo nema. Da bismo mogli širiti mir, moramo se najprije mirom napuniti. Da bismo mogli širiti radost, mora nam najprije srce biti radosno. U suprotnom, i riječi najveće utjehe zvučaće kao napad iz usta nezadovoljnog čovjeka.

Iza svjetlosti u svakoj maloj sijalici postoji velika, snažna struja. Ispod svakog malenog vala nalazi se ogromni okean, koji je postao mnoštvo valova. Isto je i sa ljudskim bićima. Bog je stvorio čovjeka na Svoju sliku i priliku i svakom je dao slobodu. Ali ti zaboravljaš izvor svog bića i nenadmašnu Božju snagu koja je urođeni dio tebe. Mogućnosti ovog svijeta su beskrajne; potencijalni napredak čovjeka je beskrajan. Pravi Ti je bogati Izvor sve snage, ali onaj svakodnevni ti samo je djelić onoga što se može iznijeti na vidjelo i manifestovati. Tvoja osnova je beskrajna po svom potencijalu. Ono što ti uistinu jesi mnogo je veće od bilo čega ili bilo koga za kim si ikada žudio. Bog se u tebi manifestuje na način na koji se ne manifestuje ni u jednom ljudskom biću. Tvoje lice nije nalik nijednom drugom licu, tvoja duša nije nalik ni jednoj drugoj duši; ti si dovoljan samom sebi, jer u tvojoj duši leži najveće od svih blaga – Bog.

Što više ljubimo i darujemo se, to više naš život dobija smisao i vrijednost. I uprkos patnji prihvatiti sa zahvalnošću svaki zrak sunca i ni u bolu ne zaboraviti na osmjeh – taj nauk svake prave poezije nikada neće zastarati i danas je, više nego ikada, potreban i dobrodošao.

Nikada nemoj smatrati za korisno nešto što bi te jednom moglo prisiliti da ne održiš riječ, da zaboraviš na stid, da zamrziš nekoga, da posumnjaš u njega, da ga prokuneš, da se pretvaraš, da zaželiš nešto što bi morao sakriti iza zidova i zavjesa. Neka drugi govore i rade šta hoće, ja moram biti dobar. Onako kao kad bi zlato, smaragd ili skerlet stalno ponavljali: “Ma šta ko rekao ili učinio, ja moram ostati zlato i čuvati svoju boju“

Ma koliko izgledalo čudno, ipak je istina da mi dolazimo u ovaj svijet ne da u njemu živimo, nego da se od njega spasimo.

Svako srce pjeva pjesmu, nepotpunu, dok neko drugo srce ne uzvrati šapat. Oni koji žele pjevati uvijek će naći pjesmu. Na dodir ljubavi, svako postaje pjesnik. 

Religija je lijepa samo na izvoru - i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna. Kad bi se Isus danas pojavio hrišćanstvu ne bi bilo lagodno s njim. Oni su sada dio ustanovljenog, oni su se sredili. Kad bi Isus ponovo došao na tržnicu, on bi uništio sve što posjeduju. Vatikan, Crkva nije moguća sa Isusom. Moguća je samo bez Isusa.

Nema ničeg otmjenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše.

Vegetarijanstvo je moja religija. Prije nekih dvadeset i tri godine postao sam dosledni vegetarijanac. Prije toga sam mnogo puta pokušavao, ali je to bivalo samo privremeno. Konačno sam sredinom šezdesetih godina prelomio i od tada sam čisti vegetarijanac. Kada čovjek zbog jela ubija životinju, on zanemaruje svoju sopstvenu žudnju za pravdom. Čovjek se moli za milost, ali nije spreman da je pruži i proširi i na druge. Zbog čega bi onda trebalo da očekuje milost od Boga? Nije opravdano očekivati da dobijete nešto što sami nijeste voljni da date. To je nespojivo. Nikako ne mogu da se složim sa nedoslednošću i nepravdom. Pa čak ni ukoliko potiču od Boga. Ukoliko bi se začuo Božji glas koji kaže: ''Ja sam protiv vegetarijanstva!'', rekao bih: ''E pa, ja sam za njega!'' Toliko je snažno i sigurno moje osjećanje u vezi sa tim pitanjem. U ortodoksnim religijskim krugovima ovo bi se smatralo jeretičnim. Ali ja sebe bez obzira na to smatram religiozni...

Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice! Ja sam se još u najmlađem dobu odrekao jedenja mesa. Doći će vrijeme kada će ljudi ubijanje životinja promatrati istim očima kao i ubistvo čovjeka. Onaj ko ne cijeni život, nije ga ni zaslužio. ( Leonardo da Vinči) Smatram da je vegetarijanstvo preporučljiva polazna tačka za odricanje od važećih varvarskih navika. Treba učiniti sve napore da bi se zaustavilo obijesno i okrutno klanje životinja koje može biti pogubno i za ljudski moral. ( Nikola Tesla) Bilo je nužno civilizovati čovjekov odnos prema čovjeku. Sada je nužno civilizovati čovjekov odnos prema prirodi i životinjama. ( Viktor Igo) Vegetarijanski način života mogao bi krajnje pozitivno uticati na sudbinu čovječanstva, čisto fizičkim djelovanjem na temperament ljudi…Naš zadatak mora biti da se oslobodimo... širenjem kruga samilosti na sva živa bića i svu prirodu i njenu ljep...

Nakon 20 dana samoće, osjetio sam da sam u mnogo lošijem stanju nego što sam bio. U tolikoj samoći, obuzimale su me ružne, čak zle misli. Potražio sam svog vodiča i ispričao joj što mi se događa. Rekao sam joj kako sam krenuo na hodočašće kako bih bio bliži Bogu, a tri nedjelje kasnije osjećao sam se veoma loše. "Tebi je bolje, ne brini se", rekla mi je. " Kada upalimo svoje unutrašnje svijetlo, prvo ugledamo paučinu i prašinu, odnosno svoje slabe tačke. One su svakako tu, samo ih nijesmo vidjeli u tami. Sad kad ih vidiš, biće ti lakše očistiti dušu."

Uzmite jednu ideju. Učinite da je ta ideja vaš život - mislite o toj ideji, sanjajte o toj ideji, živite po toj ideji. Neka mozak, mišići, nervi, svaki dio vašeg tijela bude pun tom idejom. I ostavite svaku drugu ideju. Ovo je put do uspjeha.

Gospode, učini me oruđem svoga mira! Gdje je mržnja, da donosim ljubav. Gdje je sumnja, da donosim vjeru. Gdje je očaj, da donosim nadu. Gdje je tama, da donosim svjetlost. Gdje je žalost, da donosim radost. I da ne tražim toliko da budem utješen, nego da tješim; niti da budem shvaćen, nego da umijem shvatiti drugoga; niti toliko da budem ljubljen, nego da ljubim.

Tamo gdje je ljubav, sve je čisto. Hrana koju kuva majka za djecu ljubav je u čistom obliku. Ljubav je začin koji preobražava svaku hranu. Zato Vede kažu da bi trebalo djeca da jedu samo onu hranu koju im majka ili otac pripremaju s ljubavlju. Jer sva osjećanja koja imate dok pripremate hranu bivaju umiješana u jelo. I to onda ponudite svojim najbližima: nervozu, smetenost, zebnju, bijes, sumnju, ljubomoru... Kad taj princip već tako radi, ponudite im u hrani ljubav, radost, slobodu... a ne svoje loše osobine...

Duhovni put je za cijeli život. Onaj koga počne da privlači svijetlo mudrosti, teško da će se ponovo zadovoljiti samo onim plodovima koje nudi svjetovni način života.To vam je kao kad noću upalite lampu i vidite kako se insekti skupljaju oko plamena. Oni koje plamen ne privlači previše, neće se mnogo približiti i vratiće se u tamnu noć, ali oni koji priđu bliže, njima nema povratka. Ponekad će i život žrtvovati da uđu u to svijetlo. Istinski se okrenutu od materijalnog svijeta ka duhovnom veoma je teško i takva odluka zahtijeva od čovjeka čistotu, jasnoću, snagu volje i snažnu čežnju ka božanskim, jer iskušenja će ga zaskočiti tamo gdje se najmanje nada. Ukoliko je veragja, odvezanost postojana, privlačnost duhovnosti biće sve jača i tragalac je ne može ostaviti. Ali, treba biti oprezan i pojam nevezanosti ne shvatiti pogrešno. Osloboditi se vezanosti ne znači napuštiti porodicu ili zanemariti svoje dužnosti. To je mnogo više povezano s unutrašnjim uklanjanjem straha od odvaj...

Prepreke su tu da zaustave one koji ne žele dovoljno. One su tu da zaustave ostale. Zaista, mnogo ljudi prolazi kroz život kukajući o svojim problemima. Uvijek sam vjerovao da biste, ako biste samo jednu desetinu energije koju potrošite na kukanje primijenili na rješavanje problema, bili iznenađeni time kako stvari lijepo mogu da se riješe.

I čini mi se da se Strašni sud sastoji u tome da će svako od nas stati pred licem savršene ljubavi i uvidjeti kako je malo ima u sebi, i užasnuti se.

Nikada nijesam živio bez religije i ne bih mogao nijedan dan da živim bez nje, ali čitav život sam izdržao bez crkve. Konfesionalno i politički podijeljene posebne crkve izgledale su mi uvijek, a najčešće tokom svjetskog rata, kao karikature nacionalizma.

Ne postoji razdaljina koju ljubav ne može premostiti, ne postoji bolest, koju snažno projektovana ljubav ne može izliječiti. Ljubav može izvojevati sve pobjede. Ona je koncentrisana kinetička energija, najjača sila u Prirodi. I samo kad biste mogli održati ljubav cijelog života, ne bi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost.

Nemoguće je potpuno vladati nad spoljašnjim okolnostima. Situacije u životu često dolaze same od sebe, donoseći nam nove prepreke i izazove. Ipak, postoji jedan svijet nad kojim imamo potpun kontrolu, a to je naš unutrašnji svijet. Mi ne možemo izabrati šta će nam se dogoditi, ali mi biramo kakav stav ćemo zauzeti prema svemu onome što nam se dešava i kako ćemo sebi predstaviti sve to što nam se dešava. Mi možemo izabrati da sebi predstavimo jednu istu situaciju na dva načina – na način koji nas unapređuje i osnažuje ili na način koji nas obesnažuje, plaši ili razočarava. To je potpuno u našim rukama. Stres ne doživljavamo zbog onoga što nam se dešava, već zbog značenja koje dajemo onome što nam se dešava.

Nemojmo da odbacimo nekoga samo zato što on ili ona slijedi neki duhovni put, ili ne slijedi neki duhovni put. Bez sumnje, svi mi učimo. Ako je bilo ko zainteresovan da sazna koja je tvoja duhovna praksa, pričaj o tome; objasni kako ti je ona pomogla, ali ne pokušavaj da ga ubjedjuješ da radi istu stvar. To je smisao izreke u Bibliji: "Traži i biće ti dato". Ti ne treba da ideš i podučavaš nekoga. Ako neko to traži, jednostavno podijeli to što znaš. Ako ta osoba poželi da radi istu stvar, fino. Ako ne, ako on ili ona želi da slijedi neki drugi duhovni put, opet fino. Sa jednim takvim stavom, naučićeš da voliš svakog, da poštuješ svakog, i biće harmonije u tvom životu. Istina je uvijek ista. Ko god da je potraži, dobiće isti odgovor. Buda ga je dobio. Isus ga je dobio. Muhamed ga je dobio. Odgovor je isti, ali metod za njegovo dostizanje može da se razlikuje na ovaj ili onaj način.

Ljudski je život izgleda neka vrsta lijevka. Mi ulazimo kroz uži kraj pri rođenju i što dalje i dalje odmičemo, lijevak se sve više širi. Naš se horizont sve više približava Beskonačnom, i kao da nema kraja našem potencijalnom razvoju.

- Kada nađeš čovjeka s kojim vrijedi govoriti i ne govoriš, izgubio si čovjeka. Kada nađeš čovjeka s kojim ne vrijedi govoriti i govoriš, izgubio si (protraćio) riječi. Mudar čovijek ne gubi ni čovjeka, ni riječi. - Kad god šetam u društvu u kome nas je trojica, uvijek mi jedan od njih može biti učitelj (ili je uvijek tu jedan koji ima nečemu da me nauči). Odaberem dobru osobu i uzimam je za primjer, ili uočim lošu osobu i izbjegavam da takav budem. - Neću da učim čovjeka koji sam ne želi da uči, i neću objašnjavati onom koji sam ne pokušava da sebi razjasni stvari. I ako objasnim jednu četvrtinu, a čovjek se opet ne potrudi da o njoj razmišlja i da sam izvuče ono što je prećutno sadržano u preostale tri četvrtine, neću se potruditi da ga ponovo poučavam. - Možeš li da zamisliš sićušnu dušicu na položaju ministra? Prije nego što dođe do tog položaja, on je pun brige da dođe do njega, a pošto ga dobije pun je brige da ga ne izgubi, a ako počne da se brine da ga ne izgubi, o...

Opraštanje je najbolji lijek, najbolji iscjelitelj. Ako ne možete da oprostite, onda blagoslovite. Blagoslov liječi. Ako ne možete da blagoslovite, privući ćete sličnu osobu opet i opet u svoj život u budućnosti i imati isto bolno iskustvo opet i opet, uvijek s novom osobom. Nije vrijedno toga. Najveći dar koji možete sebi dati je da iskoristite ovaj život da se oslobodite. Možete biti vezani za Zemlju zauvijek. Ovo je veoma težak životni test. Znate šta je Isus propovijedao? Istu stvar. Ako ne možete neprijatelja da volite kao sebe, onda me ne možete dostići, jer što više mrzite, to ste više vezani za Zemlju. A što ste više vezani za Zemlju, to više ima žalosti. Dakle, najbolji metod je da idete u suptilnost. To je upravo ono čemu vas uči meditacija

Ono što ponekad vidimo, što nam otkupi i ukrade poglede, ne predstavlja istinit odraz... Prava vrijednost je duša, u njoj je skrivena naša spoljašnjost, naš sjaj, koji nekako nikad ne blijedi, ne nestaje, dar od Boga koji, istaknut na pravi način, premašuje vidljivo i govori nam o sljepilu površnosti. Uvijek treba zaviriti u dušu, jer je u njoj, duboko, poput lavirinta, skrivena naša istinska ljepota, naš žar, vatra i savršenstvo.