Višvaguruđi Mahešvarananda - KO SAM JA?

“Ko sam ja? Ko je Bog? Od kuda dolazim? Kuda idem? Zašto sam ovdje? Ispunjavam li dužnost zbog koje sam došao ovdje?"

Jogiji i mudraci koji su se bavili tim pitanjima razvili su Vedanta filozofiju, čija je suština nedualnost: svi smo mi Jedno. To nije lako razumjeti, a još teže je praktično primijeniti.

Svi kažu: "Moje tijelo, moje ruke, moja glava, moje oči, nos, stopala i slično; moje misli i osjećaji, moja iskustva, moje..., moje..." I svi se poistovjećuju sa riječju "Ja". Ko je taj koji govori: moje i ja?' Vi nijeste vaše tijelo, nijeste intelekt, misli, osjećanja i iskustva — ali vi jeste. Ko? Jastvo.

Uz pomoć malog eksperimenta lako možemo otkriti gdje je to "jastvo "u našem tijelu.

Zamislite da vam pokažem olovku i pitam: "Kome pripada?" Sada zatvorite oči i bez riječi, samo pokažite kažiprstom: "Pripada meni." Ostavite prst na tom mjestu i otvorite oči. Siguran sam da pokazujete sredinu vaših grudi, ne vašu glavu ili trbuh, nego područje srca. Nevezano za jezik, kulturu ili rasu, ovaj gest je internacionalan i univerzalan.

Ako pišete pismo prijatelju, šaljete "pozdrave iz srca" ne "iz glave". Zato možemo pouzdano reći da ono što obično zovemo "ja" ima svoje sjedište u srcu. Duša, jastvo, živi u srcu. To je božansko, živuće svijetlo u nama koje nikad ne umire. Samo je tijelo podložno smrti, ne duša. Ona živi vječno. To je život sam. Tijelo zavisi od zakona prirode, njegovo je načelo promjena. ATMA, međutim, nije vezana tim zakonom.

Kako sada možemo razumjeti: "Mi smo svi jedno"? Možemo to slikovito predstaviti:

Uzmite dvadeset posuda i napunite ih vodom. Stavite ih u vrt u noći punog mjeseca i pogledajte u njih. Vidjećete mjesec u svakoj posudi. Ali ne postoji dvadeset mjeseca, nego jedan koji se odražava u svakoj posudi. To se podrazumijeva kada se kaže: "Sve u jednome i jedno u svemu."

U svim živim bićima, ljudima i životinjama, živi duša – i ona je svijetlo od Boga. Bog se odražava u svim živim bićima, poput mjeseca u posudama vode. Ako je voda prljava, odraz je nejasan i mutan; iskrivljen je uzburkanom vodom. Ali sam mjesec je, naravno, potpuno netaknut. Uvijek je isti, samo odraz pokazuje razlike. Voda je simbol ljudskog uma. Ako je um nečist ili nemiran, tada sigurno utiče na odražavanje božanskog svijetla, ali ne na Boga samog.

Bog sam je u tebi, samo što tvoja svijest nije dovoljno čista i otvorena da to prepozna. Da li je oblik života niže ili više razvijen, zavisi od jasnoće svijesti. Što je svijest jasnija, to je jače svijetlo koje isijava. Stoga je prvi korak do samospoznaje svjesnost da si božanski, čist i neuništiv. Samo posuda može biti uništena, mjesec ne. Posuda je ograničena, suština posude je beskrajna.