Višvaguruđi Mahešvarananda - NE POSTOJI TEHNIKA ZA DUHOVNOST
Samo se moliti nije duhovnost. Duhovnost znači i aktivno
brinuti o ovoj prelijepoj životnoj planeti. Nikada ne misli i nikada ne reci
"Nije me briga". Treba da brinemo o svakoj relaciji u ovom svijetu.
To može biti u vezi sa tvojom kućom, rijekom,..., tvojim prijateljima, drugim
ljudima i životinjama.
Tako, ne postoji nikakva tehnika za duhovnost. Da,
postoji za održavanje tijela zdravim, da bi mogli svoju pranu da vodite u
određenom pravcu, prema sahasrara čakri, da kontrolišete elemente, za to
naravno postoje tehnike. Ali, duhovnost je nešto drugo. Ona zahtijeva
samopredavanje. Znači, nema sebičnosti, nema egoa. Seva bav. To je duhovnost.
Uvijek budi spreman da pomogneš bilo kome, budi spreman da pomažeš. Ne možeš da
pomažeš ako unutra nemaš samilost, ljubav, saosjećajnost, sposobnost da budeš
jedno sa nekim.
ОдговориИзбриши❤️ Samo nam je ljubav potrebna ❤️... Uzgred, da li si nekad video pranu? Odnosno, da preformulišem pitanje, šta vidiš kada zatvoriš oči?
U onom tekstu se nalazi i vježba kako da prepoznamo pranu.
Избриши"Sada ćemo zajednički uraditi jednu vježbu, kojom možemo utvrditi koliko dobru i koliko intenzivnu pranu imamo. Skinite ručne satove, prstenje, ili druge metalne predmete koje držite na rukama. Podignite ruke i opuštite se. Sada spuštite ruke i koncentrišite se na dlanove. Naravno, osjećate dlanove, jer sada krv cirkuliše nadolje. Skupite prste u pesnicu... Ponovo otvorite dlanove, podignite ih u visinu očiju i upravite ih jedan naspram drugog. Ruke su raširene. Koncentrišite se na dlanove, osjećajte ih. .. Polako ih približite na širinu ramena. Svejedno je da li su vam oči otvorene ili zatvorene, samo osjećajte dlanove. Nemojte dopuštiti da ja utičem na vas — provjerite šta zaista osjećate. Smanjite razmak između dlanova na dvadeset centimetara... na petnaest centimetara... i laktovi ne bi trebalo da dodiruju koljena ili druge djelove tijela..., deset centimetara... pet. .., četiri..., tri. . ., dva centimetra. Ne pomjerajte ruke... Jedan centimetar... Možete osjetiti kako dlanovi teže da se spoje, kao magnet i gvožđe. lli kao da su vam dlanovi povezani gumom koja teži da ih sastavi... Pola centimetra; dlanovi se ne dodiruju... Polako, polako ih odvojte... Dva centimetra rastojanja. Osjetite da dlanovi kao da ne žele da se razdvoje. Osjetite kako dišu, šire se i skupljaju i ako ih pogledate malo bolje možete primijetiti da pulsiraju u ritmu otkucaja srca. Ako ste dobro koncentrisani, vidjećete veoma intenzivnu boju između dlanova. To je ono što vi zovete aura... Lagano ih razmičite. Tri centimetra. .., četiri..., Osjetite kako pružaju otpor udaljavanju. .. Pet centimetara..., deset..., petnaest..., dvadeset. .., trideset. . ., Ponovo ih polako približavajte, ali sada sa većom koncentracijom, do rastojanja od tri centimetra. Sada lagano pomjerajte dlanove naprijed-nazad, ali vrlo polako. Siguran sam da osjećate kao da imate loptu među dlanovima, ali nemojte ih brzo pomjerati... Osjećaj je sve intenzivniji... Sada prestanite sa pomjeranjem i ponovo razdvojte dlanove, otprilike do širine ramena... Malo više. Zatvorite pesnice, sa palcem unutra i spuštite ih na kolena... Otvorite šake. Jeste li osjetili? Bilo je vrlo intenzivno. Na isti način, ta energija zrači iz čitavog tijela, ali iz dlanova zrači naročito intenzivno. Ako ovako budete vježbali svakog dana oko petnaest minuta, osjetićemo naše dlanove iako smo međusobno udaljeni dvadeset-trideset metara. Ako naiđete na cvijet koji je tužan, suši se i vene, uzmite ga u ruke i držite ga nekoliko minuta; u njemu će se ponovo probuditi život. Poznato vam je da ima ljudi koji pomoću ove energije liječe druge. U tome nema nikakvog čuda, to je samo koncentracija i praksa. Ako godinu dana budete ovako vježbali, bićete veoma dobar iscjelitelj. Možete probati svojim dlanovima na svojoj ruci ili koljenu".
A kad se zatvore oči vidi se ono na što čovjek hoće da se koncentriše. Ili, na drugi način, ako se potpuno prepušti, duboko opušti i "odvoji", bude samo svjedok misli i slika koje se pojavljuju, onda iz podsvijesti ili nesvjesnog može da se pojavi mnogo toga, i lošeg i divnog.
ИзбришиHvala na baš iscrpnom odgovoru! Znam za ovu vežbu. Lako mogu da osetim tu privlačnost između dlanova. Nažalost, nikada nisam zaista videla auru, tj. boje. Jednom mi se učinilo, ali ipak mislim da je to pre bila "želja moga srca vrela" nego zbilja.
ИзбришиOno što me buni je šta se misli pod pojmom koncentracija? Ja taj pojam dovodim u vezu s misaonim procesom, a to mi nikako ne ide zajedno s ovom vežbom. Čini mi se da je za ovakve procese od presudne važnosti izbaciti misli iz glave, isključiti mozak - tek onda igranka može da počne. Isto je i sa zatvaranjem očiju - misli su nepoželjne!
Možda ćemo se još kad vratiti na ovu temu. Prvi put sam to pitanje postavila mami kad sam imala 5-6 godina. Posle još par puta u životu. Još uvek čekam nekog ko vidi isto što i ja.
Ne, ne, ne... Misli ne mogu, ne smiju da se zaustave, treba samo da se kanališu. Nasilno zaustavljanje misli je vrlo opasno. No, to je malo duža, druga tema.
Избриши"Ono što me buni je šta se misli pod pojmom koncentracija?"
ИзбришиKoncentracija je misao o jednom predmetu (bilo čemu), a da se nijedna druga misao ne pojavi dok mislimo o njemu.
"Misli ne mogu, ne smiju da se zaustave, treba samo da se kanališu. Nasilno zaustavljanje misli je vrlo opasno."
ИзбришиOčigledno je da pod pojmom "zaustavljanja misli" ne podrazumevamo isto. To što ja podrazumevam pod tim pojmom radim ceo svoj život, dokle god me sećanje služi. Ništa se tu opasno nije desilo, niti mogu da pojmim šta je tu opasno. Ne radim ja nikakve vežbe, metode itd. ono kao "ulazak u tačku" i slično. Jednstavno ne mislim ništa, samo budem. Prođe ponekad i neka misao kroz glavu, ne obratim pažnju na nju i ona se rasprši kao mehur od sapunice. Počnem kad hoću, završim kad hoću. Posle se osećam odmornijom, smirenijom, veselijom ... Zaista, ovo je sve drugo samo ne opasno! :)
A i ovo "kanalisanje" ne znam šta bi tačno bilo. Mene reč asocira na fokusiranje, odnosno na ono što si gore pomenuo da je koncentracija.
To je ono što se u jogi zove "pratjahara", uvlačenje čula od spoljnih objekata, utisaka. Duboko opuštanje. Misli se ne zaustavljaju, one mogu da teku ali se za njih ne veže, "ne ulazi se u njih" i one samo "lepršaju", pojave se i nestanu. To je nešto potpuno drugačije od zaustavljanja misli.
ИзбришиDa, kanalisanje bi se moglo posmatrati kao fokusiranje. U širem, ali pravom smislu, fokusiranje na temeljne životne principe koje želimo da slijedimo i sve one negativne misli koje "skreću" sa tog puta ignorisati, ne dozvoliti im da uđu u um i počnu tamo da "rade".
ИзбришиOk, shvatam sad, moja terminologija je sasvim laička. Joga ima precizne definicije za sve te termine. U stvari, kad ja kažem da zaustavim misli, mislim da zaustavim razmišljanje i razradu ideja koje prolaze kroz glavu. Međutim, ja sam se tokom godina toliko izveštila u tome, da kad krenem u to opuštanje, meni nikakve misli više ni ne dolaze. Prosto imam osećaj kao da sam ih zaustavila.🐦
Čak i po tome ako neke i dođu znam da nisam u "proces" ušla sa dovoljno visoke vibracije. 💙
Jasno mi je o čemu govoriš. Bitno je da se ništa ne radi na silu, da funkcioniše, da se poslije toga osjećaš dobro. To i jeste suština svakog pravog opuštanja. A to što radiš je sigurno i jedna vrsta meditacije.
Избриши