Ivo Andrić - ČOVJEK JE UVIJEK I U SVAKO DOBA NA SVOM PRAVOM MJESTU

U najgorim trenucima mislio sam ovako: ovaj užas od niskog života cijena je kojom se plaća i iskupljuje sve visoko i lijepo što smo znali i osjećali, a pošto je sve ovo u najužoj uzročnoj vezi sa našom misli o Bogu i našim osjećanjem ljepote, treba naći snage da se i ovo primi i zavoli isto kao što se vole Bog i ljepota sami. I kad oni koji me tlače, truju i jedu, i koji za drugi život i ne znaju, nalaze u sebi snage, izdržljivosti i vještine za borbu, zašto da je ne nađem ja koji sam gledao i koji ću opet vidjeti sjaj drugog, ljepšeg života za koji nijedna žrtva nije prevelika i nijedna cijena previsoka?

Tako se u meni utvrđivalo saznanje da je svaki niži život u službi višega, da je sve povezano i osigurano i da je čovjek svuda i u svako doba na svom pravom mjestu i - samo prolazno. Sa tim skupim saznanjem čovjek može sve podnijeti, jer je svaka bitka unaprijed dobivena samim postojanjem neuništive i prave misli.