Slobodan Selenić - O JEZIKU


Jezik nije čovjeku dat samo zato da bi mogao tražiti papuče ili još malo čaja. Jezikom čovjek, svaki ponaosob, pokazuje dušu, besmrtnu sa svoje jedinstvenosti sadržane u načinu, više no u predmetu, govora.

Коментари

  1. Mnogo volim Selenića. Nisam sve njegovo pročitala, ali ne verujem da mu je bilo šta loše....
    Kud čaj pomenu... ja baš preko čaja čoveku u dušu gledam... on slobodno može ćutati 🌿

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kako preko čaja? (čuo sam za gledanje u dlan, crte lice, u karte, šolje kafe, olovo...) :)

      Избриши
    2. Haha, ma gledaju i u listiće čaja, kao i u talog kafe... Ali nisam ja na to mislila.
      ..........
      Nešto kao skuvaš čaj prema inspiraciji, sediš, ćutiš, a ambijent se uklapa s pesmom:
      "
      Soba prepuna knjiga
      kutija mala sto svira
      gledam kitnjasti ram
      na slici prasnjavi lik

      Misli lete sve dalje
      blistave nestvarnih boja
      gledam prastari sloj
      u oku olovni san

      Carobnim dvorcima zurim
      orgulje cujem u tami
      pastir u frulu svira
      opet novi se radja dan
      "
      E tad možeš nekom u dušu da pogledaš...
      (ovde čaj ima ulogu klina, kao za klin čorbu) :) :) ☕

      Избриши
    3. Aha, sad shvatam... Imaću u vidu... I u planu :)

      Избриши
    4. Znaš ti za onu izreku: Čovekovi planovi, Božji smehovi...
      Ništa ne biva bez Njegove milosti 🌟

      Избриши
    5. Jeste, ali ne znači da to dvoje ne mogu biti u harmoniji :)

      Избриши
    6. Haha, može, dešava se... ljudski je planirati, želeti (?) , nadati se... :)

      Избриши

Постави коментар