Antoni de Melo - PROSVIJETLJENOST
„Šta znači biti prosvijetljen?“
„Vidjeti.“
„Šta?“
„Ispraznost uspjeha, prazninu postignuća, ništavnost ljudskih težnji“, reče Majstor.
Učenik je bio zgrožen. „Zar to nije pesimizam i očajanje?“
„Nije. To je uzbuđenje i sloboda orla koji leti nad provalijom bez dna".
Je li ti to meni daješ adut u ruke što se tiče Andrića? 💞
ОдговориИзбришиOvo je upravo ono što ja kažem zašto On nije pesimista! Ovde nema više šta da se doda, hvala tl!
PS. Izgleda mi da ću pod stare dane da nađem neku svesku i da prepisujem... isuviše je ovde dobrih stvari da ih ostavim na milost tehnologiji... Krug se, čini mi se, zatvara kod mene... :) :) :)
Razlika je što je prosvijetljeni, naravno kad dostigne to stanje svijesti, to uvijek, kod njega nema više razlika u nivou svijesti (podsvijest-svijest-nadsvijest), svaki kutak svijesti je osvijetlio, sve mu je poznato, samospoznao se, bogoostvario.
ИзбришиAndrić je imao te "bljeskove" (recimo da je u tom smislu bio na treću ili na petu u odnosu na prosječnog čovjeka), intelektualno i intuitivno je znao, ponekad dostizao, nešto veće od toga što u tom trenutku jeste, ali kako ga do kraja nije nikada osvijetio, a nije u potpunosti mogao da mu se preda, to je u njemu stvaralo te trenutke pesimizma.
Naravno, tako ja vidim njega i njegovo djelo, te trenutke pesimizma. Ali Andrić je.... ma da ne govorim više, o njemu smo mnogo toga rekli i tu se razumijemo (osim ovog tvog neprihvatanja njegovog pesimizma :) :) :) )
p.s. ja upravo to radim. I klasifikujem. Iz nekih starih rokovnika prebacam na računar (srećom, mnogo toga, pogotovo poezije, ne moram da kucam, nađem ne netu i samo copy/paste), a onda lagano prepisujem u novi rokovnik, jer mnogo toga iz starih želim da izbacim, tako da mu u ovom (ovim!) novom ostane samo ono što me sada intrigira, privlači, interesuje :)
ИзбришиJa sam poslednje popunjavala u srednjoj školi, pa onda još malo, desetak godina kasnije, u bolnici dok sam morala striktno da ležim održavajući trudnoću. Mislila sam da je to kraj,... ali sad me opet vuče. Ne mogu da razlučim zašto mi je toliko intimnije i draži papir i rukom ispisan tekst, nego nešto otkucano... Verovatno zato i više volim pravu knjigu, nego pdf.
ИзбришиDraži mi je papir, a i rokovnik mogu da nosim sa sobom kuda god da idem. I nekako mi je trajnije (ne znam mogu li reći - ozbiljnije) kad je zapisano.
Избриши