Ivo Andrić - STRAH JE PROIZVOD NAŠEG UMA
Kao ishod negativnih, bolnih i sramnih iskustava iz djetinjstva,
plašimo se da učestvujemo, da se borimo za ono što istinski želimo i za čime
žudimo. Plašimo se odbijanja, plašimo se da ispadnemo glupi, plašimo se gubitka
obraza, plašimo se da će drugi otkriti naše ranjive tačke i povrijediti nas.
Pasivnost je ishod tih strahova. Pristajemo na manje nego što želimo, dopuštamo
da nam sude drugi... Nemamo hrabrosti da želimo, niti samodiscipline da nešto
stvorimo. Na kraju svu našu snagu potrošimo štiteći sami sebe od raznih demona,
proizvoda naših umova, umjesto da tu snagu utrošimo na stvaranje onoga što
želimo.
Znam sigurno da sam ovo već negde napisala za Andrića, ali ja ne mogu ništa bolje da smislim sem: Da li je moguće da je on baš sve znao, da se u sve razumeo, o svemu ostavio nekakav nauk, neku priču?
ОдговориИзбришиMislim da je i ovaj blog i ova silna prepiska s tobom i sa svim drugim za mene, u stvari, neki samoinicirajući test.
Realnost će potvrditi da li je kod mene sve ono što mislim da jeste na mestu gde mislim da treba da bude.
U mnoge stvari je pronikao, osvijetlio ih, iznio na površinu... Izuzetan posmatrač ljudske prirode, postupaka, uzroka koji stoje iza njih... Ali nije imao rješenje za sve, što pokazuju i oni trenuci pesimizma koje je imao i o kojima je pisao.
ОдговориИзбришиMislim da je i jedan od prvih mojih komentara na nekom tvom blogu i bio upravo na temu Njegovog "pesimizma".
ИзбришиDa, da ... 10.05. pripovetka "Deca". Čini mi se da su godine od tada prošle, neverovatno!
Jeste, dosta smo govorili o Andriću, kao i o tom njegovom pesimizmu :)
ИзбришиJa o "pesimizmu", a ti o pesimizmu... da, da razumemo se....
ИзбришиNaravno. Za tebe je samo "pesimizam", a za mene pesimizam.
ОдговориИзбриши